U Pekingu sve osim turista

Olimpijska se medalja najviše cijeni i upravo su zbog toga rukometaši naša najtrofejnija reprezentacija. No, s takvom slavom nije nimalo lako živjeti, jer je iznimno teško iz natjecanja u natjecanje održavati vrhunsku kvalitetu igre, posebice kad se u obzir uzme "nehumani" tempo svjetskih i europskih smotri rukometaša, koje se izmjenjuju svake dvije godine, te masa europskih kupova, uz uvijek naporna nacionalna prvenstva.

Ni ove nas godine nisu poštedjele ozljede, pa smo tako ostali bez mladog Ćupića, koji je upravo u posljednjoj velikoj akciji pokazao kako se na njega može računati. Za Peking su nam veliki aduti oporavljenici kapetan Metličić i Džomba, te svakako Balić, kojem je konačno riješena zavrzlama vezana uz prelazak u Zagreb. Tu su i uvijek spreman Vori te Dominiković. Iskusnim su rukometašima priključena su šestorica koji još nisu igrali na OI, vratar Alilović, Vukić, Horvat, Sulić, T. Valčić i Duvnjak.

Od prošlih igara u Ateni, u momčadi nema Kaleba, Zrnića, Šole, Goluže, Matoševića i Špoljarića, a Šprem je pozvan tek kao rezerva. Protivnici našima u grupi A su Brazil, Poljska, Francuska, Kina i Španjolska, dakle nema prošloolimpijskih srebrnih i brončanih Nijemaca i Rusa. Prvu utakmicu naši reprezentativci igraju 10. kolovoza, i to protiv Španjolaca. Ta će nam utakmica najbolje pokazati kako funkcionira nova igra Hrvatske.

No, koliko god Olimpijske igre bile velebno natjecanje, a Hrvati ponosni navijači, činjenica jest da za našu reprezentaciju najvažnije natjecanje generacije tek slijedi u siječnju, kad Hrvatska ugošćuje svjetsku rukometnu smotru. Već je dopredsjednik HRS-a Gobac najavio kako medalja s OI za naše nije od presudne važnosti, već je puno važnije stati na postolje u – Zagrebu.