Zvijezda dana Cortine i Milana: Nesuđeni Haaland i navijač Rosenborga, djed ga nagovorio na skijaško trčanje

Možda djeluje nestvarno, ali dječak odrastao u Trondheimu, zapravo, uopće nije želio biti skijaški trkač, u djetinjstvu čak i nije imao naročitih rezultata. Njegov san bio je postati "nordijski Maradona", ili, mogli bismo reći, neki drugi Erling Haaland, inspiriran tadašnjim uspjesima Rosenborga, kluba iz svog grada, čiji je veliki navijač, a od 1998. do 2018. godine osvojio je 14 titula prvaka Norveške. Međutim, za sve je kriv djed Kaare Hoesflot, danas 82-godišnjak, koji je kupio Johannesu prve skije i kroz cijelu njegovu karijeru bio i ostao njegov trener, mentor, učitelj. Tek kao 17-godišnjak je donio odluku posvetiti se skijaškom trčanju, kad je na jednom natjecanju u sprintu s 82. mjesta u nacionalnom rankingu skočio do – drugog mjesta. Tad je, kaže, shvatio da vrijedi pokušati… Blago rečeno, vrijedilo je: kao 20-godišnjak se po prvi put popeo na postolje u utrci Svjetskog kupa: danas na svom kontu ima – 107 pobjeda!

Klaebo će, dakle, već u nedjelju, nakon utrke štafeta 4x7.5 km u Teseru postati jedini zimski olimpijac s devet zlata, a kako je prvi favorit i u preostale dvije utrke (štafetni sprint u srijedu te 50 km u subotu), sasvim je realno očekivati da će ove Igre završiti na kvoti 11 najsjajnijih odličja. Razlog je vrlo jednostavan, koliko i nevjerojatan: on je apsolutno dominantan u svim kategorijama, od sprinta do maratona, možda je najbolja usporedba zamisliti Usaina Bolta iz najboljih vremena koji je i na 10.000 metara nepobjediv jednako kao na stotki ili na 200 m. Eto, to je Klaebo.

U čemu je tajna njegovog uspjeha, osim, jasno fizičkih, atletskih sposobnosti koje su nedostižne svim rivalima? Zovu ga "skijaški Michael Phelps", moglo bi se naći i niz drugačijih epiteta, možda je u današnjem sportu nekako najbliža paralela s onim što radi "Kanibal" Tadej Pogačar u biciklizmu. Postoji, naime, poseban stil zvan "Klaebo step" koji je vidljiv u svakom trenutku utrke, a posebno pri usponima, kad silovitim ritmom ostavlja svoje pratitelje kao da su puževi, a zapravo se radi o njegovoj akceleraciji koju je nemoguće pratiti. Štoviše, njegova tehnika, nalik "skakutanju" je na izvjesni način čak i "ilegalna", ali u pravilima skijaškog trčanja ne postoji nijedna točka koja bi je izričito zabranjivala. Istina, prije nekoliko godina je Međunarodna skijaška federacija (FIS), upravo zbog njegove pretjerane nadmoći, mijenjala pravila, ali i to je uspješno "predriblao", iako je u jednom trenutku ozbiljno razmišljao o potpisu za jedan norveški biciklistički tim i promijeni sporta (slično kao kombinatorac Oftebro, o kojem smo već pisali).

Uz ukupno deset olimpijskih medalja (ima još po jedno srebro i broncu), Klaebo je osvojio 15 naslova svjetskog prvaka, te pet puta osvojio Svjetski kup, u ožujku će se ta brojka popeti na šest. U Norveškoj, gdje je skijaško trčanje jedan od najpopularnijih nacionalnih sportova, Klaebo je naravno, najveća zvijezda, čak ni spomenuti Haaland nema takvu famu i „hype“ oko sebe. Prošle godine je na utrkama Svjetskog prvenstva u njegovom Trondheimu nazočilo i po 100.000 gledatelja! Nešto kasnije objavljen je i dokumentarni film, nazvan jednostavno – "Klaebo" kojeg je režirao njegov mlađi brat, Ola Hoesflot, u kojem je bez filtera prikazan njegov život daleko od skijaških pozornica, strahovito težak, naporan rad, željezna disciplina i sve što, uopće, stoji iza njegovih uspjeha.

Inače, osim što je dospio na naslovnice zbog svojih rekorda i trijumfa, Klaebo je ovih dana bio u središtu pozornosti i zbog mini-afere koju je izazvao u Olimpijskom selu, naime, u njegovoj sobi vrlo slabo funkcionira wi-fi i nije se mogao posvetiti svom najdražem hobiju, video-igrama.

Svoje prve olimpijske medalje osvojio je 2018. u PyeongChangu, a uspon na stazi gdje je ostavljao sve iza sebe i danas se zove – "brežuljak Klaebo". A u skijaškom trčanju, on je zapravo – Mount Everest!