I žene šutiraju

Sad kad smo to riješili, mogu preusmjeriti inspiraciju na par komentara o nedavnim aktivnostima naših atleta.

Znam da je već dosta prošlo, ali ostala mi je kao trn u oku ta nezaboravna poljudska rapsodija, stoga ne mogu ne potrošiti nekoliko redaka na tu temu. Čak niti sada, kad se s malim odmakom prisjećam tih bijednih 90 minuta, ne znam točno što bih rekla. Čini se da je nekim Bilićevim uzdanicama, koji kao privjesci krase brojne inozemne klubove, umjesto forme u posljednje vrijeme narastao samo ego i tu i tamo neka dlaka na glavi. Mislim da je suvišno išta dalje komentirati... imam samo jedan savjet za naše 'kvadratiće' - dečki, malo manje brige o frizurama, malo više o guranju lopte u mrežu, jer, varate se mislite li da vas žene vole zato kaj ste zgodni (ionako je samo jedan Cristiano Ronaldo!).

A kad smo kod nogometa (i otočkih nogometaša), sjetih se Liverpoola i ambicioznog pothvata njegovih navijača da otkupe svoj klub. Možda bi i Boysi mogli učiniti isto i oteti Dinamo iz ruku zločestih ljudi, pa ćemo napokon stvoriti od njega pravi europski klub, a možda i dovesti neko svjetsko ime, umjesto da rasprodajemo svoje najvrednije kao nonice na placu (C.Ronaldo ili Kaka bili bi sasvim zadovoljavajući op.a.).

No, dosta sad o nogometu, ne želim da mi se prišije neki nadimak u samom početku.

Ovaj tjedan u svakom je slučaju obilježila utrka Snježne kraljice na Sljemenu koje je po prvi put ugostilo i muške slalomaše. Već smo sto puta čuli pohvale na organizaciju i naravno hvalospjeve našem Ivici, ali dosta se šuškalo i o slabom odazivu navijača, te preranom odlasku sa ženske utrke...

E, pa na taj drugi dio imam i ja par komentara… Ne znam zašto se uopće čudimo tomu, pa ljudi moji, korak, dva ili kilometar od EU mi smo bili i ostali Balkanci. Nemamo mi bonton navijanja niti smo ga ikad imali; to što se ekipa pokupila nakon što ja Ana ispala, to je manji problem, najžalosnije je što su novine morale zaokruživati brojke sa sedam na deset tisuća navijača kako bi umanjile tu sramotu.

A zašto? Zato što svi još uvijek živimo u sjećanjima na Janicu. E pa imam novost za vas, probudite se! Taj je san odavno završio, svaka čast Janici, ispisala je brojne stranice hrvatske sportske povijesti i teško da će netko ponoviti taj uspjeh, ali to ne znači da se ne trebamo nadati. Stoga pustite ženu da živi svoj život, i okrenimo se svi skupa novim nadama, pružimo njima podršku kakvu smo pružali Janici, jer nije se ni ona rodila na vrhu!

Još je jedna vijest punila novine protekli tjedan, vijest o povratku Cro Copa u Japan. Ne znam, nije mi bilo drago gledati kako mlate Mirka u onim američkim kavezima, ali bar je izgubio muški, ove borbe u PRIDE-u stvarno ponekad nalikuju na gay paradu. Nemojte me krivo shvatiti, nisam homofob, naprotiv, ali zar će me netko okriviti što ne želim gledati dva frajera jednog na drugom dok se nježno dodiruju svojim genitalijama, u nečemu što se naziva borilačka vještina, borba bez granica i sl. Mislim, ako se mlate, nek se mlate i to je to... Znam dečki, ja sam žena i ne kužim poantu ni pravila, niti ću se praviti da kužim, ali halooo!!!

Zato, hvala Bogu na Super Mariju u kojem smo sve pronašle pravog muškarca.. Visok, crn, zgodan, atletski građen... San svake Hrvatice od 16 do 66, konačno nam se vratio u formu i na male ekrane. Riječi su suvišne kad je Mario Ančić u pitanju, čestitam mu na uspješnom povratku i, mislim da govorim u ime svih gore navedenih žena, nadam se da će još dugo krasiti sportski vikend program, zbog kojeg ćemo preskočiti odlazak u Avenue Mall ili čak trač partiju s frendicama...

Inače, ne znam da li ste primijetili kako se sve više naših sportaša udaljava od sportskih aktivnosti, a sve ih češće povezujemo s nekim političkim ili čak showbiz asocijacijama…

Tim putem krenuo je i dobro nam poznati boksač Stipe Drviš. Naime, Stipe nam se sve češće pojavljuje u reality emisijama. Nije to samo po sebi toliko čudno, koliko je možda čak pomalo bizarno da se pojavio u istim emisijama kao i Mario Valentić. ..najprije Big Brother, pa Fear Factor i sad Farma, što je sljedeće? Gostovanje u Zabranjenoj ljubavi? Možda je Stipe u mladom glumcu pronašao mentora i vodiča kroz nemilosrdni svijet showbusinessa... Ne znam kako vi, ali ako je tako, riskirajući da me se prozove konzervativnom, ja ću reći da je boksačima ipak mjesto u ringu, s rukavicama na rukama i pokojom masnicom ispod oka...

I s tim u mislima, ostala sam bez inspiracije i stigosmo do kraja ovih mojih škrabotina. Nadam se da vas uvod nije zbunio i naveo na pomisao da ću stvarno pisati o pravim sportskim vijestima, jer ipak sam cura i na šta bi to sličilo... Do sljedećeg tjedna.