Primorac predsjednik Kluba olimpijaca

Za dopredsjednike su izabrani Danira Bilić, Tomislav Paškvalin, Petar Skansi i Igor Boraska. Izabrani su i članovi Upravnog odbora: Perica Bukić, Slavko Goluža, Mario Ančić, Martina Zubčić, Dubravko Šimenc, Vlado Šola, Stjepan Deverić i Tomislav Smoljanović, a za članove Nadzornog odbora izabrani su Kaja Ileš, Kornelija Kvesić i Vlado Lisjak.

Novi predsjednik zahvalio se na danom mu povjerenju te je izrazio veliku zahvalnost svom prethodniku košarkaškom olimpijcu Stojku Vrankoviću koji je tu dužnost obnašao u proteklom mandatnom razdoblju.

Novo vodstvo Hrvatskog kluba olimpijaca odredilo je osnovne smjernice svog djelovanja. U sljedećem četverogodišnjem razdoblju cilj im je popraviti položaj i status hrvatskih olimpijaca u sportu, ali i u društvu općenito. Zalagat će se za poboljšanje uvjeta treniranja hrvatskih sportaša, adekvatno obrazovanje, ali i zapošljavanje hrvatskih vrhunskih sportaša. Također jedan od ciljeva je i uska suradnja s Vladom RH oko donošenja uredbe o naknadama za vrhunske hrvatske sportaše koji su svojim odricanjem, trudom i uspjesima promicali Republiku Hrvatsku u svijetu u najboljem svjetlu. Zalagat će se za promicanje temeljnih olimpijskih načela, tolerancije, pair playa, solidarnosti, prijateljstva te na taj način utjecati na budućnost mladih ljudi te im ukazivati na važnost bavljenja sportom.

Zoran Primorac - biografija

OI Seoul 1988. (srebrno odličje), Barcelona 1992., Atlanta 1996., Sydney 2000. Atena 2004.

Sportski uspjesi: srebrno odličje (ekipno) na Europskome prvenstvu u Beogradu (Srbija) 2007., 4. mjesto (parovi) na Mediteranskim igrama u Almeriji (Španjolska) 2005., 3.-4. mjesto na Europskome prvenstvu u Aarhusu (Danska) 2005., na Olimpijskim igrama u Barceloni osvojio je deveto mjesto u pojedinačnoj konkurenciji i u igri parova. U Atlanti dijeli 9.-16. mjesto pojedinačno, a u parovima dijeli 17. do 24. mjesto. U Sydneyu igrao je u 1. kolu u pojedinačnoj konkurenciji, a u Ateni u 2 kola.

Zoran Primorac rodio se 10. svibnja 1969. godine u Zadru. Stolni tenis počeo je igrati u rodnome gradu u dobi od osam godina, u čemu je odlučujuću ulogu imao njegov otac Vinko, koji ga je usmjerio prema sportu koji će mu donijeti uspjeh na svjetskoj razini. Njegove mogućnosti i golem talent došli su do izražaja vrlo brzo - na europskim juniorskim prvenstvima osvojio je sedam odličja. Na Svjetskome prvenstvu godine 1987. u New Delhiju osvojio je srebrno odličje u paru s Lupulescom. Na Olimpijskim igrama u Seulu godine 1988. osvojio je također srebrno odličje. S Lupulescom je osvojio naslov prvaka na Europskome prvenstvu u Göteborgu godine 1990. Zoran je nastupio i na prvim ljetnim olimpijskim igrama otkako je Hrvatska postala samostalna država, onima u Barceloni 1992., gdje je osvojio deveto mjesto u pojedinačnoj konkurenciji i u igri parova. U Sydneyju je na svečanosti otvaranja Igara XXVII. olimpijade imao čast nositi hrvatsku zastavu, što mu je bilo jednako važno kao da je osvojio medalju.

Član je Hrvatskog kluba olimpijaca i govori engleski, francuski, njemački i talijanski jezik. Predsjednik je udruge igrača Svjetske stolnoteniske federacije (ITTF). Predsjednik je Komisije aktivnih sportaša Hrvatskog olimpijskog odbora. Olimpijac svjetskog ugleda, sudjeluje u brojnim projektima kulture i olimpijskog obrazovanja. Za doprinos u športu nagrađen je Državnom nagradom športa Franjo Bučar. Slobodno vrijeme provodi s obitelji, a otac je dvoje djece. Uživa u podvodnim aktivnostima - ronjenju i podvodnom ribolovu. Voli čitati biografije uglednika i povijesnih ličnosti, kao i slušati glazbu.