Skansi: "Napadnimo Ustav!"

Vrlo zanimljiv skup održan je u četvrtak u prostorijama visoke škole za sportski menadžment Aspira u Splitu. Javna tribina pod radnim naslovom "Kriza kolektivnih sportova u Splitu" okupila je brojne uglednike splitskog i hrvatskog sporta, a teme o kojima se raspravljalo izlazile su daleko izvan granica isključivo splitske sportske problematike. Tema je zapravo bila kriza kolektivnih sportova u Republici Hrvatskoj.

Debatni okrugli stol u trajanju dva sata okupio je predstavnike svih najvažnijih klubova i sportova "najsportskijeg grada na svitu". Nogometaše je predstavljao Denis Kosor, košarkaše Petar Škovrlj, vaterpoliste Zoran Kačić, odbojkaš(ic)e Mirko Klarić, ragbijaše Tonči Cvitanović, a u diskusiju su se uključivala i brojna velika sportska imena poput Petra Skansija, Željka Jerkova, Stanka Poklepovića, Vlahe Asića, sve do prvog čovjeka splitskog sporta Ivana Veštića.

"Katastrofalan Zakon o sportu"

Uzrocima krize splitskog kolektivnog sporta definirani su slaba podrška Grada, manjak sponzora, loši sustavi natjecanja, neravnopravan financijski i medijski status u odnosu na zagrebačke klubove i napose nedostatak dugoročne strategije razvoja splitskog sporta uopće.

"Hrvatskoj treba Ministarstvo sporta, a ne da sport bude privjesak uz još tri druga resora. Sport je to zaslužio, sport treba puno više brige od vrha države pa na niže", decidiran je bio Asić, koji je dodao kako je tužno što su predsjednici sportskih klubova postali prosjaci koji kucaju od vrata do vrata tražeći donacije.

Da je izvorište svih problema hrvatskog sporta u lošem Zakonu u sportu siguran je Željko Jerkov. "Zakon o sportu nije loš, nego katastrofalan. Njime uopće nije definirana strategija financiranja sporta. Idiotizam je pričati o profesionalnom sportu u Hrvatskoj, to je nemoguće održati. Država je bankama dvaput opraštala dugovanja i onda ih na kraju prodala strancima, a za financijska opterećenja sportskih klubova nema sluha. To je sramota."

Još oštriji prema državi i politici bio je njegov nekadašnji suigrač i bivši košarkaški izbornik Petar Skansi: "U izbornoj smo godini i vrijeme je da se svi koji su vezani za sport u ovoj državi dignu na noge i svoje povjerenje poklone onima koji će im garantirati status koji zaslužuju. Sport je u hrvatskom Ustavu definiran kao dragovoljna aktivnost, a kultura je primjerice od nacionalnog značaja. To je sramota. Problem treba udariti direktno u glavu, napasti Ustav i sad je vrijeme za to. Dok država ne shvati što joj sport znači i donosi, neće se riješiti ni jedan problem u kojemu se danas nalazi kompletan hrvatski sport."

"Što će Splitu balet?"

Nekoliko puta su se vukle paralele između sporta i kulture i isticano je kako nije pošteno da država toliko novca daje u kulturne programe različite kvalitete, dok je na sport u potpunosti zaboravila. Najdalje je u tim usporedbama otišao Mirko Klarić:

"Dozvolite mi da karikiram malo - što će gradu poput Splita balet? Koju to konkretnu korist imaju građani od njega i smije li se postaviti pitanje da li su novci koji se na njega troše uistinu opravdani? Koliko ljudi to zanima? Može li se postaviti pitanje koliko splitske djece ima u baletu, a koliko u sportu? Ne kažem da sam protiv baleta ili protiv kulture, ali dajte da sagledamo pravu istinu i definiramo što je istinska vrijednost ovog grada i cijele države. I onda to srazmjerno financirajmo."

Osim nebrige države, kao ključni problem istaknuta je i svekolika centralizacija države koja se u sportu manifestira na način da javne državne tvrtke svoj novac kanaliziraju gotovo isključivo u zagrebačke sportske klubove. Postavljeno je pitanje koji je interes jednog monopolista poput HEP-a da financira NK Dinamo ili KK Zagreb, ne NK Hajduk ili KK Split i da li će zbog toga prodati više struje.

"Pogledajte dres KK Zagreba, samo pročitajte koje se sve tvrtke tamo pojavljuju i onda neka mi netko objasni zašto. Državne tvrtke ne mogu biti sponzori, one mogu biti samo donatori, ali ne samo određenih klubova i to onih u glavnom gradu. Time se automatski određene klubove protežira, a druge dovodi u neravnopravan položaj. To je i razlog što su zagrebački klubovi u svim sportovima 'pojeli' klubove iz cijele Hrvatske", smatra Cvitanović i nastavlja:

"Kako neki klubovi mogu biti u jednom položaju, a drugi u posve drugačijem? Kako Hajduk mora poslovati prema svim zakonima i obvezama, javno i transparentno, a Dinamo po nekim sasvim drugim normama i zakonima? Kako je moguće da se jedan RK Metković ugasi zbog duga od milijun kuna, da jedan europski velikan poput KK Splita već godinama grca zbog duga od 4 milijuna kuna, a za jednu Cibonu s više od 60 milijuna kuna minusa vrijede neka sasvim druga pravila? Zar su navijači Metkovića ili Splita manje vrijedni od navijača Cibone?"

Cedevita uzor, Medveščak ne

Zaključeno je kako je velik problem što u Splitu, ali i cijeloj zemlji, postoji malo stručnih ljudi sposobnih voditi sportske klubove, a izrada marketinških i poslovnih planova sportskih klubova ograničena svim brojnim nelogičnostima i nejasnoćama glede vlasničke i upravljačke strukture i dugova iz prošlosti. Kao jedini svijetli primjer dobrog marketinga i klupske strategije istaknut je KK Cedevita, dok se skup nije uspio složiti oko toga može li se hokejski projekt Medveščaka svrstati u istu kategoriju.

Čulo se kako je Medveščak dobar primjer sinergije marketinga i sporta, a na argument kako se radi o "osmom klubu osme lige Europe" uslijedio je protuargument: "Nogomet je najpopularniji sport u Hrvatskoj, a najpopularniji klub tog sporta je Hajduk kojeg gleda prosječno 3-4.000 ljudi. A Medveščak uglavnom ima punu dvoranu, a napunio je i zagrebačku Arenu".

Isprovociralo je to Klarića na još jednu oštru digresiju: "Ne može Medveščak biti nikakav uzor jer je ishodište njihovog uspjeha televizija koja bi trebala biti javna i koja bi svim klubovima i sportovima u zemlji morala pružati jednak tretman. Kad je ta naša javna televizija zadnji put prenosila finala državnog prvenstva u odbojci ili nekom drugom, manjem sportu? Dajte meni 60 termina na HTV-u godišnje, kao Medveščaku, pa ćete vidjeti kako ću i ja napraviti bilo koji klub popularnim i uspješnim i kako će se sponzori lijepiti. Hoće li hokej ikada biti nacionalni sport? Kakve koristi od hokeja u Hrvatskoj ima itko osim Medveščaka? Koliko se djece izvan Zagreba bavi tim sportom?"

Rasprava je s leda potom opet vraćena na more, a okrugli stol zaključen je službenim podatkom kako se 1,4 milijuna ljudi u RH aktivno bavi sportom ili rekreacijom. Broj koji bi morao potaknuti državne organe da napokon definiraju kvalitetne okvire za rad u sportskim klubovima, jer bankroti, stečajevi i gašenja sve snažnije kucaju na vrata, a budućnost većine sportskih centara u državi izvan glavnog grada nije nimalo ružičasta...