U Subotici preminuo Boško Marinko, hrvački olimpijac iz 1972.

Boško Marinko rođen je 11. kolovoza 1939. godine u Koljanima kod Vrlike. Hrvanjem se počeo baviti 1956. godine u Partizanu iz Subotice, da bi kasnije prešao u Hrvački klub Spartak. Titulu državnog prvaka osvajao je 8 puta. Za reprezentaciju Jugoslavije nastupao je od 1962. do 1972. godine. U više navrata bio je kapetan i Hrvačkog kluba Spartak i državne reprezentacije. Nakon završetka karijere bio je i istaknuti trener. Dobitnik je brojnih sportskih i društvenih priznanja.

U plejadi sportaša koji su u hrvanju grčko-rimskim stilom nešto postigli na području bivše države, ime Boška Marinka jako puno znači. Do tog statusa došao je upornim radom, sustavnim treningom, velikim srcem, svakodnevnim odricanjima i velikom upornošću, po kojoj je bio poznat kako na strunjačama diljem bivše države, tako i na mnogim međunarodnim hrvačkim borilištima.

Hrvačka momčad Spartaka iz Subotice i državna reprezentacija cijelo jedno desetljeće nije se mogla zamisliti bez ovog vrsnog sportaša, koji nije znao za poraze u kategoriji od 52 kg. Bio je vrlo korektan sportaš, omiljen, uvažavan od suparnika, sportskih djelatnika i ljubitelja hrvanja.

Za puna dva desetljeća, koliko se bavio hrvanjem, Boško Marinko je, pored osvojenih naslova državnog prvaka, ostvario i rezultate koji su na međunarodnom planu vrijedni divljenja. Izdvajamo: drugo mjesto na Balkanskom prvenstvu u Ljubljani 1966., zlatnu medalja na Mediteranskim igrama 1971. u Izmiru u Turskoj, drugo mjesto na Europskom prvenstvu 1966. u Essenu (SR Njemačka), naslov prvaka Europe 1969. u Modeni u Italiji, a bio je dijelom i ekipe koja je osvojila brončanu medalju, da bi 1970. u Istočnom Berlinu, također na Europskom prvenstvu, osvojio drugo mjesto - pojedinačno i ekipno. Na Svjetskom prvenstvu u Kanadi, 1970. godine, osvojio je dvije brončane medalje - pojedinačno i ekipno.

Nastupio je Boško Marinko i na Olimpijskim igrama 1972. u Muenchenu, kada je u kategoriji do 52 kilograma grčko-rimskim stilom osvojio deveto mjesto.

I, za kraj važno je nešto posebno istaknuti. Kada sam radio monografiju svih hrvatskih olimpijaca, naravno, kontaktirao sam i pokojnog Marinka, budući da je rođen u Hrvatskoj. Kada sam ga nazvao, u prvi trenutak nije mogao vjerovati da ga netko zove u ime hrvatskog sporta, da bi naš razgovor završio kroz suze, rekavši: „Sada mogu umrijeti sretan jer me moja rodna Hrvatska nije zaboravila“.

Posljednji ispraćaj Boška Marinka bit će na groblju u Subotici. 

AUTOR: Hrvatski olimpijski odbor