Wales svladao Irsku i osvojio turnir Šest nacija

PIŠE: I.W.

Prepun stadion u Cardiffu je vidio fantastičnu predstavu domaćina. Velšanima je trebala pobjeda za potvrdu osvajanja turnira i utakmica nije mogla započeti bolje za njih jer je već nakon 61 sekunde polaganje postigao Handleigh Parkes. Početno vodstvo je smanjilo nervozu kod domaćih igrača koji su koncentriranom igrom kontrolirali teren i igru i nisu puštali Irsku u bilo kakve opasne situacije. Na poluvremenu su domaćini vodili već sa 16:0.

Početni pritisak Iraca u drugom poluvremenu nije donio ništa konkretno i Wales je lako kontrolirao utakmicu, nošen zbornim pjevanjem prezadovoljne publike. Velška desetka Gareth Anscombe odigrao je utakmicu bez greške, te pogodio ukupno sedam kaznenih udaraca i pretvaranja. U zadnjih deset minuta se ušlo s rezultatom 25:0 za Wales, sve je bilo jasno što se tiče pobjednika, ali na terenu se i dalje vodila borba za svaki pedalj. Gledali smo očajničke pokušaje Iraca da izbjegnu sramotu i postignu barem jedan pogodak, te isto tako tvrdoglavu odlučnost domaćina da im to ne dopuste. Na kraju su Irci u posljednjim sekundama ipak uspjeli djelomično ublažiti poraz polaganjem Jordana Larmoura.

Wales je, pomalo neočekivano, osvojio turnir sa svih pet pobjeda i tako ostvario takozvani Grand Slam. Niz pobjeda produžio je na ukupno 14 posljednjih utakmica. Kroz cijeli turnir pokazao je visoku razinu koncentracije i nije se uspaničio niti u teškim situacijama. U prvom kolu u Parizu uspjeli su okrenuti 16:0 na poluvremenu i na kraju pobijediti. Gostujuće pobjede nad Italijom i Škotskom nisu ostvarene s lepršavom, već s efektivnom igrom. Engleze su dobili nakon što su sat vremena bili u zaostatku. Na ljestvici svjetske ragbijaške federacije će vjerojatno izbiti na drugo mjesto, iza za sad nedodirljivih Novozelanđana.

Irska je u turnir ušla kao jasan favorit, međutim, cijeli turnir je za njih odlučen već u prvom kolu domaćim porazom od Engleske. Tri utakmice koje su dobili su dobili na mišiće. Ovaj turnir će ih malo spustiti na zemlju jer su se već vidjeli u finalu Svjetskog prvenstva protiv Novog Zelanda.

U sunčanom Rimu smo vidjeli utakmicu u kojoj je Francuska stalno bila u minimalnoj prednosti. Italija je odigrala solidnu utakmicu, ali do pobjede opet nije uspjela doći. Ništa novo od njih. Niz poraza na turniru je trenutno 22 utakmice i ne izgleda da će uskoro biti prekinut.

S ovim turnirom je Francuska ostala vjernom sama sebi: od vrlo dobrog do katastrofalnog. Ostat će zapisan rekordan poraz u Londonu (44:8). Oni su u velikim promjenama, u momčad se uvodi mnoštvo mladih igrača, a njima će trebati dosta utakmica da bi sazreli za igranje na ovoj razini.

Na Twickenhamu smo vidjeli teško objašnjivu utakmicu. Nakon pola sata Englezi su vodili s 31:0. Da postoji mogućnost baciti ručnik u ring i tako prekinuti mučenje, škotski izbornik bi to sasvim sigurno i napravio jer mu je prijetio nezapamćen poraz. Međutim, njegovi igrači su odjednom proigrali, a engleski sasvim stali. Slijedio je epohalan preokret Škotske, koja je sa šest uzastopnih polaganja povela 38:31 tri minute prije kraja utakmice. Engleska je spasila remi polaganjem i pretvaranjem Georgea Forda u posljednjim sekundama utakmice.

Škotska može biti relativno zadovoljna ovim turnirom. Uvjerljivo su dobili Talijane i opet dokazali da su puno bolji od njih, te su dobro namučili Irce i Velšane. Da su izdržali još nekoliko sekundi, mogli su danas ostvariti povijesnu pobjedu protiv najvećeg rivala na njegovom terenu i to nakon 36 godina.

Biti izbornik engleske vrste u sportu koji je Englezima bitan (a ragbi je jako bitan) nije lak posao. Pritisak i očekivanja su velika, a često nije dovoljno samo pobjeđivati, već to mora biti pobjeđivanje sa stilom. Englezi su krenuli sjajno u turnir velikom pobjedom u Dublinu, pa su pregaženi Francuzi i očekivanja nacije su narasla do neba. Pobjeđivalo se sa stilom. Već su se vidjeli u finalu Svjetskog prvenstva protiv Novog Zelanda. Naravno, sa sasvim realnom šansom da i taj susret dobiju. Slijedilo je tvrdo prizemljenje i poraz u Cardiffu nakon kojeg osvajanje turnira više nije bilo u njihovim rukama. Danas su u posljednjim sekundama izbjegli blamažu o kojoj bi se pisalo još jako dugo. Engleska je sposobna odigrati atraktivan ragbi s kojim lakoćom razbija nedorasle protivnike. U Dublinu su pokazali da mogu pobjeđivati i tvrdom opreznijom igrom. Međutim, nedostaje im konzistencije, upadaju u crne rupe, nemaju sposobnost odigravanja cijele utakmice na istoj razini, a tako će teško u finalu s Novim Zelandom.

Zašto se u ovom tekstu o Turniru Šest nacija toliko spominje Novi Zeland? Zato jer je ovo godina u kojoj se održava Svjetsko prvenstvo, a ovaj turnir je zapravo dio priprema za isto. All Blacksi su momčad koju svi računaju da moraju dobiti kako bi postali svjetski prvaci. Tko razmišlja o pohodu na svjetski tron, mora pripremati momčad i igru koja će biti vrhunska svih 80 minuta, inače su šanse u očekivanoj utakmici protiv Novozelanđana slabe. Europa će na prvenstvo koje počinje u rujnu u Japanu poslati tri jaka predstavnika: Englesku, Wales i Irsku. Ali pripreme za SP i najava istog već su druga priča.

Konačna tablica: