Paraolimpijski plamen upaljen u Stoke Mandevilleu

Deset dana prije početka Zimskih paraolimpijskih igara Milano-Cortina, u engleskom Stoke Mandevilleu, rodnom mjestu paraolimpijskog sporta, upaljen je paraolimpijski plamen koji će sada krenuti na put prema Veroni gdje će 6. ožujka biti svečano otvaranje Igara.

Svečanost paljenja plamena održana je u rodnom mjestu Paraolimpijskog pokreta. Događaj je vodila Dame Sarah Storey, najodlikovanija britanska paraolimpijka, a plamen su upalili britanska paraolimpijka Millie Knight, te njezin talijanski kolega Andrea Macri.

Ceremonija paljenja je održana pred 200 uzvanika koje je predvodio predsjednik Međunarodnog paraolimpijskog odbora (IPC) Andrew Parsons:

"Za sve u Paraolimpijskom pokretu, Stoke Mandeville je sveto tlo. Upravo je ovdje Sir Ludwig Guttmann posijao sjeme globalnog pokreta koji je započeo sa samo 16 ozlijeđenih veterana Drugog svjetskog rata", istaknuo je predsjednik IPC-a.

"Od tih početaka do prvih službenih Paraolimpijskih igara u Rimu 1960. godine, pokret je narastao iznad svega što se moglo zamisliti. Dok se Plamen vraća u Italiju, a Zimske paraolimpijske igre vraćaju se nakon 20 godina u zemlju, Milano Cortina 2026. predstavlja snažnu proslavu toga koliko smo daleko stigli", dodao je.

Paraolimpijski plamen sada će krenuti na put prema Italiji gdje će se u Milanu (25. veljače), Bolzanu (27. veljače), Trentu (28. veljače) i Trstu (2. ožujka), održati "Festivali parasporta", prije nego što 6. ožujka stigne u Veronu gdje se održati svečano otvaranje ZPOI.

Bit će to 14. izdanje zimskih paraolimpijskih igara na kojima se očekuje nastup oko 700 parasportaša iz 50-tak zemalja svijeta, među kojima i petero hrvatskih predstavnika. Hrvatske boje branit će Dino Sokolović, Lucija Smetiško, te Karla Kordić i njezin brat Petar će nastupiti u para alpskom skijanju, te Bruno Bošnjak u parasnowboardu.

Povijest paraolimpijskih igara i paraolimpijskog pokreta veže se uz njemačkog neurologa Ludwiga Guttmanna. Sin židovskog ugostitelja je 1939. sa suprugom i dvoje djece pobjegao u Englesku, a pet godina kasnije u bolnici Stoke Mandeville je osnovao Centar za ozljede leđne moždine i uveo revoluciju u tretman cerebralne paralize.

Potom je 28. srpnja 1948. na dan otvaranja Olimpijskih igara u Londonu, organizirao prve Igre na kojima su nastupile ekipe iz njegove bolnice i doma veterana iz Richmonda, a nadmetali su se u streličarstvu.

Postupno su uvođeni i drugi sportovi, a uslijedile su godine kada se broj sudionika sve više povećavao, pa se postavilo pitanje prilagođenih borilišta, smještaja i sredstava.

Sredinom 1958. Guttmann je s Antoniom Magliom, direktorom Spinalnog centra talijanskog instituta INAIL razgovarao o mogućnosti da se Igre Stoke Mandeville 1960. održe u Rimu, gradu koji je Međunarodni olimpijski odbor (MOO) odabrao za domaćina OI. Ideju su podržale talijanske vlasti i postignut je dogovor.

Na prvom izdanju POI u Rimu 1960. nastupilo je 400 sportaša iz 23 zemlje, a nastupili su samo sportaši s ozljedama kralježnice. Prve zimske POI održane su 1976. u švedskom Ornskoldsviku.