Legendarni Zoran Primorac predvodi stolnotenisku ekspediciju u Londonu

Plasmanom u drugo kolo Svjetskog prvenstva u Rotterdamu Zoran Primorac izborio je svoje sedme Olimpijske igre u karijeri. Hrvatski rekorder će nastupom u Londonu tako postati jedan od trojice sportaša koji su, od 1988. godine kada je stolni tenis postao olimpijskim sportom, nastupili na svih sedam Olimpijskih igara. Uz njega, tim postignućem se mogu pohvaliti još Šveđanin Jörgen Persson i Belgijanac Jean-Michel Saive.

Primorac, Persson i Saive su u Pekingu prije četiri godine dobili od Međunarodnog olimpijskog odbora i Svjetske stolnoteniske federacije priznanje za nastupe na šest Olimpijskih igara, a tom prilikom im je predsjednik stolnoteniske federacije čestitao i rekao: "Možda se vidimo u Londonu". Iako im se tada nastup na još jednim Igrama činio nerealnim, ipak su sva trojica izborila vizu za London te će se najdugovječniji stolnotenisači još jednom nadmetati za olimpijske medalje.

Sa stolnim tenisom Primorac se počeo baviti u dobi od osam godina u svojem rodnom gradu Zadru, u klubu "Bagat". Od samog početka karijere dao je nagovijestiti da će biti izvrstan stolnotenisač. Osvojio je sedam medalja na juniorskim Europskim prvenstvima, a 1985. godine je postao članom zagrebačkog stolnoteniskog kluba Vjesnik. U njemu je na višoj razini nastavio dokazivati svoj talent, te je dvije godine nakon dolaska u novi klub osvojio u paru s Ilijom Lupuleskuom srebrnu medalju na Svjetskom prvenstvu u New Delhiju.

Na Olimpijskim igrama u Seulu, 1988. godine, kada je stolni tenis po prvi put bio uvršten među sportove na tom natjecanju, Primorac je postigao jedan od svojih najvećih uspjeha. Kao i u New Delhiju, osvojio je srebrnu medalju u paru s Lupuleskuom, a zlato je pripalo kineskim olimpijcima Chenu Longcanu i Weiju Qingguangu. Bio je to bolan poraz za par Primorac-Lupulesku koji tada nije iskoristio dvije meč lopte.

Srebro iz Seula bila je i jedina olimpijska medalja koju je Primorac osvojio. Četiri godine kasnije, na prvim hrvatskim ljetnim Olimpijskim igrama u Barceloni, osvojio je deveto mjesto u pojedinačnoj konkurenciji i u paru s Dragutinom Šurbekom. Na Igrama u Atlanti bio je plasiran od devetog do 16. mjesta pojedinačno, dok mu je u paru s Damirom Atikovićem pripala pozicija od 17. do 24. mjesta.

Na Olimpijskim igrama u Sydneyju 2000. godine mu je ukazana velika čast kada je nosio zastavu svoje domovine na ceremoniji otvaranja natjecanja. Na tim Igrama ispao je u prvom kolu od japanskog olimpijca Toshija Tasakija.

Četiri godine kasnije, na Olimpijskim igrama u Ateni, došao je do trećeg kola gdje je uspješniji bio kineski stolnotenisač Ma Lin. Na posljednjim Olimpijskim igrama, 2008. godine u Pekingu, Primorac je zabilježio vrlo dobar nastup i stigao do četvrtfinala, što mu je do sada najbolji plasman u pojedinačnoj konkurenciji.

Tijekom svoje duge karijere Primorac je osvajao brojne medalje na Europskim i Svjetskim prvenstvima, kako u paru, tako i u pojedinačnoj konkurenciji. Godinu dana nakon osvajanja srebra na Olimpijskim igrama u Seulu, s Lupuleskuom se popeo na najviše postolje na Europskom prvenstvu u švedskom Gothenburgu.

Još jedno europsko zlato osvojio je 1994. godine, ovaj put u miješanim parovima sa Csillom Bátorfi. Tijekom karijere još je na Europskim prvenstvima u raznim konkurencijama osvojio pet srebrnih medalja te sedam brončanih. Primorac se više puta penjao na postolje i na Svjetskim prvenstvima. Tri puta je bio svjetski viceprvak, a tri puta mu je pripala i brončana medalja. Također, 43-godišnji hrvatski stolnotenisač bio je jako uspješan i na Mediteranskim igrama, na kojima je osvojio po tri zlatne, srebrne i brončane medalje.