Samsonov u Vrsaru: 'Zanimljivo je da sam cijelu moju karijeru bio okružen Hrvatima'

Oprostio se od stolnog tenisa 2021., ali njegovo ime i dalje ne blijedi. Vladimir Samsonov je jedan od najvećih europskih stolnotenisača, u karijeri osvojio više od 40 medalja, a tu računamo samo ove s velikih natjecanja (SP, EP, Svjetski kup, Top 12). Trostruki europski prvak, srebrni sa SP-a 1997., trostruki osvajač Svjetskog kupa, a zovu ga i Mr. ECL iliti Mister Liga prvaka jer je u svojoj karijeri osvojio čak 15 titula klupskog prvaka Europe. Bjelorus je poznat je kao jedan od igrača koji su najdulje držali status među Top 10 igrača svijeta (15 godina).

'Veliki Vladi' ili Tai Chi majstor, kako su ga prozvali Kinezi zbog njegovog izvrsnog sveobuhvatnog stila igre, opet je posjetio Hrvatsku, točnije dva dana je proveo u Vrsaru odnosno na veteranskom međunarodnom turniru Stone Racket Istria.

Kroz cijelu njegovu karijeru često je posjećivao Hrvatsku, a izgleda da se tako nastavilo i nakon profesionalnog igranja. Pet puta je osvojio Croatia Open u Zagrebu, došao je i jedne godine kada to nije bilo popularno zbog koronavirusa. Bio je na raznim pripremama, seminarima, promocijama od Varaždina, Opatije, Zagreba pa sada sve do Vrsara, gdje je prvi put.

"Ako se ne varam najviše turnira osvojio sam baš u Zagrebu. Zanimljivo je da sam cijelu moju karijeru bio okružen Hrvatima. Sa Zoranom Primorcem sam proveo pola života, od kluba do međunarodnih turnira. Nemam pojma koji nam je međusobni omjer, tu je toliko dvoboja i treninga, sve se ispremiješalo. Sa Zokijem sam osvojio srebro na Svjetskom prvenstvu 1995. Tada smo prvi put igrali zajedno i napravili iznenađenje ulaskom u finale. Mogli smo možda i do zlata, mislim da je završilo 3:1 za Kineze, ali to je sport. Netko mora i izgubiti. Prvo SP 1993. sam igrao s gospodinom Šurbekom, treneri su mi bili Marijo Amižić i Dubravko Škorić, Goran Žufar mi je bio kondicijski trener, tu je i Damir Jurčić koji je bio među vodećim ljudima u Tibharu. U Splitu sam 1999. osvojio Top 12. Volim doći u Hrvatsku, uvijek sam se dobro osjećao ovdje, uostalom vidi se to po osvojenim turnirima ha, ha", istaknuo je Samsonov, koji danas uživa u miru i tišini, daleko od svjetla stolnoteniskih dvorana.

"Imao sam dugu karijeru, bilo je odlično, ali sada više odmaram i uživam s obitelji. Manje putujem, iako radim još neke stvari za tvrtku Tibhar. Mislim da sam s njima više od 30 godina. Kad sam se oprostio od reketa, jednostavno sam se prebacio na drugi život. Bilo je lijepo i zanimljivo dok je trajalo, odličnih stvari, suprugu sam upoznao zahvaljujući stolnom tenisu, ali sada je vrijeme za druge stvari."

Ne žali previše ni za čim i ovako na prvu ne bi puno toga mijenjao.

"Iz današnje perspektive i iskustva možda bi neke stvari drukčije napravio ili pokušao bolje, ali u globalu nema previše zamjerki. Većina stvari išla je sama po sebi, nije bilo previše trenutaka gdje sam nešto 'fulao' ili žalio."

Od svojih brojnih uspjeha, teško je odabrati jedan koji mu je najdraži.

"Svakako sam ponosan to što sam bio broj 1 na svijetu. Osvojio sam i tri Svjetska kupa, ne znam ni sam više koliko Liga prvaka. Posljednje Olimpijske igre su mi posebne jer sam ušao u polufinale, a to se dogodilo relativno kasno u mojoj karijeri. S igračima s kojima nisam imao dobar omjer spada Fan Zhendong, ali s njim sam se borio pred kraj karijere. Wang Hao mi nije odgovarao. Ma Lina sam pobjeđivao dok nisu promijenili veličinu loptice, nakon toga nisam ga više uspio pobijediti."

Iako je trebao sudjelovati na sedmim Olimpijskim igrama, Samsonov se povukao zbog problema s ramenom.

"Probao sam igrati, ali to više nije imalo smisla. Na turnirima sam uvijek imao cilj – pobijediti i doći što dalje, nisam želio biti samo prolaznik. Jednom sam morao reći dosta i odluka se nametnula sama po sebi."

Iako se povukao iz profesionalnog stolnog tenisa, i dalje prati veće natjecanja.

"Sviđaju mi se braća Lebrun, Moregard ima nešto specijalno. Ima dosta tih mladih europskih igrača koji igraju odlično, osvojili su već neke jake turnire i medalje. Što je najbolja stvar? Imaju još prostora za napredak, mladi su. Europa se vraća, ili se već vratila. Jedno vrijeme Kina je dominirala, osvojiti medalju bilo je stvarno teško. Sada se stvari mijenjaju, i to me veseli."

Ove godine je i Europsko prvenstvo u Zadru.

"Vjerujem da ću ću biti tamo, a Hrvatskoj želim što bolji uspjeh. Uvijek ste imali solidne ekipe, ali za nešto više treba i da se neke stvari poklope."

Karijera mu je dugo trajala, a na tom putu Samsonov je naučio i dosta jezika. Priča ruski, engleski, njemački, španjolski, hrvatski, srpski, crnogorski... Malo ljudi zna da već dulji period živi baš na crnogorskom primorju.

"Lijepo je, odlično sam se snašao, uostalom kome nije lijepo na moru? Ne prepoznaju me u Crnoj Gori, vodim dosta miran život i u tome uživam."

Koja je tajna njegovog uspjeha? Logično je da jednostavnog odgovora nema.

"Teško pitanje, jer nema čarobne formule. To nije samo tako u sportu, već i u biznisu, životu općenito. Za neke uspjehe treba proći određeni put, biti strpljiv, puno raditi i odricati se, a naravno, tu je i sreća. Važno je da si okružen ljudima koji ti mogu pomoći. Imao sam sreću što mi je klub za stolni tenis bio blizu mjesta gdje sam živio u Bjelorusiji. Da to nije bio slučaj, vjerojatno se ne bih bavio stolnim tenisom. Na tom putu imao sam dobre trenere, kvalitetne partnere za trening, i nisam se puno ozljeđivao. No, ono što je najvažnije, imao sam podršku obitelji. Obitelj je ključna u cijeloj toj kompleksnoj priči. S jedne strane, puno rada, s druge strane, imao sam zdravu sredinu koja me nije sputavala, nije vršila pritisak, a bila je tu za mene kad god je trebalo", rekao je Samsonov.

Ističe kako je talent svakako važan, osobito u stolnom tenisu, koji je iznimno tehnički sport, ali to nije dovoljno.

Talent je svakako važan, jer s njim si nekoliko koraka ispred konkurencije. Za mene su govorili da imam puno talenta. No, uz talent, imao sam i izvanredne trenere te odlične partnere za trening. Od svoje 11. godine bio sam na raznim kampovima, a tamo su dolazili najbolji igrači iz tadašnjeg Sovjetskog Saveza. Kasnije sam u Njemačkoj bio u odličnoj sredini, okružen dobrim trenerima i igračima. Nije dovoljno samo raditi više, već i kako radiš, kako živiš i paziš na milijun malih detalja. Kao što sam rekao, to je vrlo kompleksna priča."