Bonjaski K-1 prvak, japanska kuhinja ponovno na djelu

No pustimo sada na trenutak pobjednika i okrenimo se sramotnom suđenju u Tokiju. Ono što ide na živce svakom ljubitelju ovog sporta jest sramotno privilegiranje japanskih boraca. Ako se borite u Japanu protiv nekog japanskog borca, onda je gotovo jedini način da ostvarite pobjedu taj da ga nokautirate i ne ostavite nikakvog mjesta sudačkim manipulacijama. Ukoliko je neki borac bolji od japanskog borca, a ne noakutira ga, onda su velike šanse da će meč biti proglašen neriješenim. Isto tako, ako su borci podjednaki, ne treba sumnjati u to kome će pobjeda pripasti. Naravno, nije baš svaki put tako, ali prečesto se u Japanu ponavljaju takve nepravde i nije lako borcu koji na treningu prolijeva krv i znoj, progutati ovakvu gorku pilulu.

Foto: Davor Sajko

Musashi je svakako jedan od boraca koji je najviše u svojoj karijeri profitirao ovakvim sudačkim odlukama. I danas je bilo slično. Sudačkim odlukama se provukao i protiv Raya Sefa i protiv Kaoklaija Kaennorsinga. Da se razumijemo, Musashi je vrlo dobar borac, sa fantastičnom obranom i stvarno ga nije lako nokautirati, no njegov napad nije ni približno dobar kao njegova obrana i sigurno je zaslužio puno manje pobjeda nego li njegova statistika govori.

S druge strane, Bonjaski je svoj nastup u finalu izborio teškom pobjedom protiv legendarnog Ernesta Hoosta, sudačkom odlukom tek nakon ekstra runde, dok je u polufinalu bio bolji od Francoisa Bothe jednoglasnom sudačkom odlukom. Prije toga Botha je u četvrtfinalu pobijedio Petera Aertsa tehničkim nokautom, nakon da se Aerts sam ozljedio poslije jednog udarca nogom i nije mogao nastaviti borbu.

Kap je prelila čašu u finalnom dvoboju. Već nakon dvadesetak sekundi Bonjaski je uzdrmao Musashija i sudac je Japancu brojao do osam. Kasnije se Japanac pribrao i zadao nekoliko dobrih udaraca Nizozemcu, no gledajući borbu u cijelosti, Bonjaski je zasigurno bio bolji borac. I tada, pogađate, jedan sudac kaže neriješeno, drugi neriješeno a treći Bonjaski, što u prijevodu znači ekstra runda(najmanje dva suca moraju proglasiti jednog borca pobjednikom da bi meč bio gotov). Napomenimo da se Bonjaski ozljedio potkraj posljednje runde i da je bilo očito da što bude meč više odmicao njegove šanse padaju. No tu nije bio kraj japanskoj farsi. U ekstra rundi opet je bio bolji Bonjaski, a suci ponovno sude neriješeno, neriješeno, Bonjaski i ide se u drugu ekstra i posljednju rundu. Tada Bonjaski pokazuje svu svoju veličinu i posljednjim atomima snage dokazuje tko je gazda u ringu. Musashi se povio pod udarcima bijesnog protivnika, a ovaj put ga ni suci nisu mogli spasiti i Remy slavi jednoglasnom sudačkom odlukom.

Osim turnirskih borbi, održana je i jedna rezervna borba te jedan superfight. U borbi za mjesto rezerve Jerome LeBanner je nokautirao Hiromija Amadu u prvoj rundi, dok je u superfight borbi Gary Goodrige također nokautom bio bolji od Cyrila Abidija . Sve u svemu, ovogodišnji turnir i nije bio tako loš kao prošlogodišnji i K-1 je napravio pozitivni iskorak u odnosu na prošlu godinu. Jedno od najvećih iznenađenja ove godine je fenomenalni Tajlanđanin Kaennorsing, koji je sa svojih sedamdesetak kilograma uspio nokautirati 50-ak kilograma težeg Mighty Moa i ući u polufinale K-1 turnira gdje su ga zaustavili japanski suci. Ove godine smo možda gledali i posljednji nastup legendarnog Ernesta Hoosta, koji je najavio skoro povlačenje u mirovinu. Njegovim odlaskom K-1 će mnogo izgubiti, no ipak svijet ostaje na mlađima, a kao Ernestov nasljednik nametnuo se Remy Bonjasky. Hoće li nadmašti svoga velikog sunarodnjaka pokazat će vrijeme.