Najtalentiranija svjetska skakačica nema gdje trenirati

Priručna dvorana na prvom katu opustošenog dijela tvornice Diokom, koju je Joško Vlašić doveo u donekle prikladno mjesto za treninge, više neće biti utočište Blanke Vlašić i ostalih splitskih atletičara.

Blanku je gradsko Poglavarstvo strpalo u tih par stotina kvadrata, njezin otac je preuredio i od njih napravio trening-kamp. U kakvim uvjetima trenira atletičarka koja bez problema preskače dva metra, možda najbolje govori podatak da Blanki malo nedostaje da se "zalijepi" u strop "dvorane" svaki put kad poželi izvući maksimum iz sebe.

Foto: Dražen Patarčić

Tu tvornicu je kupio splitski poduzetnik Željko Kerum, koji je s Poglavarstvom dogovorio uvjete plaćanja najamnine dok se ne pronađe bolje i dugoročnije rješenje za splitsku atletiku. Poglavarstvo, međutim, svoj dio nagodbe nije uspunilo, pa je poduzetnik, logično, objavio "prekid suradnje" s atletičarima. No, Kerum je u cijeloj priči najmanje važan. Objekt je njegov, a Blanka nije njegov problem.

Sramota je to za sve bahate splitske političare, koji ipak neće odbiti ni jedno poziranje, ili isticanje "čuda najsportskijeg grada na svitu". Onih koji vole brbljati o sportu, o mladima, o budućnosti, onima koji se vole slikati u poljudskoj loži, "brstiti" po domjencima. Onih koji troše desetke tisuće kuna na svečana odijela koje oblače jednom godišnje. Nije ovdje riječ samo o Blanki Vlašić, već o ukupnom odnosu splitskih političara prema sportu.

Jedino što većina splitskih političara u svakom trenutku zna o splitskom sportu je datum i mjesto gdje se treba uslikati s brojnim šampionima i naglasiti "svoj skromni doprinos u uspjehu". Dok se oni bave glupostima, odgađaju sjednice zbog odlaska na skijanje, rješavaju teme tipa "u koju mi je stranku korisnije prijeći ove godine", pravi šampioni svoju sreću moraju tražiti negdje drugdje.

Vrijeme je da i Blanka Vlašić shvati ono što su shvatili Duje Draganja i mnogi prije njega - u Splitu se može samo do određene granice. No, da nije toga prkosa i toliko opjevanog "splitskog dišpeta", koji se rađa upravo u ovakvim situacijama, tko zna bi li se tolike svjetske medalje slile u "sportski centar svijeta"?