OI 2012: Luda utrka pet velikana

Glasovanje 115 članova Međunarodnog olimpijskog odbora donijeti će u srijedu pobjednika jedne od najtjesnijih utrka za domaćina ljetnih Olimpijskih igara u povijesti. Pariz, London, New York, Madrid i Moskva poslali su u Singapur svoje najjače snage da u posljednjim trenucima jedne “velike utrke” pokušaju prikupiti još koji bod. Jer nisu još svi odlučili kome će dati svoj glas, poput Antuna Vrdoljaka koji favorizira Madrid. “Moguće je da posljednja 45-minutna prezentacija olimpijskom odboru bude presudna.” Čisti foto-finish.

Dva najveća favorita Pariz i London, prije dva dana bili su na pomolu afere. Gradovi ne smiju isticati nedostatke svojih protukandidata, a na “Stade de France postoje mjesta otkuda vidljivost i nije baš najbolja.” Ne baš najsretnija izjava arhitekta projekta londonskog Olimpijskog stadiona uzbudila je medije iako čovjek nije službeni predstavnik Londona. No oba su grada, ali i Olimpijski odbor, reagirali u duhu Olimpizma i nastavili dalje naglašavajući fair play.

Glasanje: Članovi MOO-a dobit će glasačke listiće na kojima će izabrati jedan od pet gradova. Članovi iz zemalja čiji gradovi se natječu nemaju pravo glasa. Ako jedan grad dobije više od 50 posto glasova dobit će prava na domaćinstvo Olimpijskih igara. Ako niti jedan grad ne dobije potrebnu većinu, objavljuje se ime grada s najmanje glasova, taj grad ispada iz utrke, a članovi iz te države dobivaju pravo glasa u slijedećem krugu. Predsjednik MOO-a Jacques Rogge nema pravo glasa, no ako bude neodlučeno, Rogge će odlučiti.

Pariz Favoriti jer su prihvatili kritike za prošlu kandidaturu i sve što im je bilo savjetovano da poprave – to su i popravili. Nakon neuspjelih pokušaja 1992. (Barcelona) i 2008. (Peking) Pariz je konačno dobio pravu podršku Parižana. Održavanje turnira u odbojci na pijesku pod Eiffelovim tornjem i Olimpijsko selo na Champs-Élyséesu pokazali su se kao pun pogodak, osvojivši srca i sportaša iz konkuretskih gradova. Pariški prijedlog zadovoljava i želje predsjednika Roggea da borilišta budu blizu jedna drugima, te da budu iskorištena i nakon Igara. U Parizu bi bilo 13 privremenih borilišta koji bi bili prenamjenjeni nakon igara, a čija bi gradnja koštala jednako kao novi tenski centar u Madridu. A Olimpijski odbor takve stvari jako voli. Najveći nedostaci Pariza je opasnost od štrajka radnika javnog prijevoza, te nezadovoljstvo Europskih država nedavno izrečenim političkim stavovima Francuske i njihovom protivljenju Ustavu Europske Unije. To bi favorite moglo koštati u posljednjim rundama glasanja.

London Sebastian Coe na čelu londonskog tima vjeruje da bi Olimpijske igre promjenile englesku prijestolnicu. Jer bili bi to najveći radovi u gradu u posljednjih 50 godina. U zastarjeloj četvrti Stratford sagradio bi se Olimpijski park, Olimpijski stadion te Olimpijsko selo. Sve bi to kasnije bilo pretvoreno u poslovno-stambenu četvrt. Sagradila bi se i nova linija podzemen željeznice. London ima veliku potporu svoje vlade, angažirao se i premijer Blair i njegova supruga Cherie Blair. No postoji strah da bi ostalo premalo vremena da se svi zacrtani planovi završe na vrijeme. Jer puno se toga treba napraviti, a vremena nema previše. U prilog tome ide i otkazivanje atletskog Svjetskog prvenstva koje se ovog ljeta trebalo održati na Wembleyju. Stadion neće biti dovršen na vrijeme pa je uskočio Helsinki.

New York Plan Njujorčana je smjestiti borilišta u obliku križa na Manhattanu. Borilišta s istoka na zapad povezivala bi podzemna, a ona sa sjevera na jug trajekti. Ameri, kao Ameri, s financijama nemaju poteškoća, marketinški bi najvše zaradili od svih pet kandidata, budžet im je razrađen u detalje, hotela visoke kategorije ne nedostaje. Nema dvojbe da bi naj-internacionalniji svjetski grad bio jedno od najlogičnijih mjesta za održavanje Olimpijskih igara. Ali podrška građane je malih 59 posto, te iako su sindikati potpisali da neće štrajkati, problemi su se pojavili oko gradnje stadiona na Manhattanu, pa bi se stadion gradio u Queensu. Također, teško je vjeorvati da bi Sjeverno-američki kontinent dobio organizaciju zimskih i ljetnih Igara u samo dvije godine (Vancouver 2010), pogotvu kad New York praktički nema nikakvog iskustva u organiziranju velikih svjetskih sportskih natjecanja. Ipak, najveći protivnik New Yorka je činjenica da se nalazi u SAD-u. Singapur baš i ne vrvi pristašama njihove vanjske politike.

Madrid Od Olimpijskog sela do Olimpijskog stadiona u Madridu moglo bi se prošetati. Stadion bi bio 10 minuta vožnje kako od centra grada tako i od aerodroma. Činjenica da za njih lobiraju i premijer i kraljica i Samaranch i zvijezda Reala Raul i Katalonac Pau Gasol dokaz je da u Španjolskoj stvarno žele te Olimpijske igre. Madrid ima nevjerojatnu potporu čak 91 posto svojih građana. Planiraju graditi skupi teniski centar, ali ima je projekt najjeftiniji od svih pet kandidata, a i aktivistima za zaštitu okoliša se sviđa ideja da neki djelovi pretvore u parkove. Pa u čemu je problem? Dvostruka teroristička prijetnja. Nakon udara na tornjeve u New Yorku, najveći al-Qaedin napad dogodio se baš u Madridu, a probleme stvara i baskijska ETA. Madrid nema toliko smještaja najviše kategorije kao New York, a i većina sponzora su kompanije koje nisu španjolske. Također, samo bi 20 godina prošlo od Igara u Barceloni, što mnogi vjeruju da je premalo da Španjolci opet dobiju domaćinstvo.

Moskva Iako su u zadnjih 20 godina organizirali najviše svjetskih i kontinentalnih prvenstava u olimpijskim sportovima, Rusi imaju namjanje šansi. Grad je to koji doživljava procvat, modernizaciju, Rusija ima iznimnu olimpijsku tradiciju, a za Olimpijske igre je napravljen originalan plan Olimpijske rijeke kojom bi se odvijao prijevoz sportaša na borlišta smještena vrlo blizu rijeke. No problem je što je procvat Moskve izazvan sumnjivim mafijaškim novcem, organiziranje osiguranja bi bilo pravi pothvat, a plan Olmpijske rijeke ni izbliza ne riješava transport gledatelja.