Red Bull traži Janicu u zraku

Slalom je najteži oblik utrke - na tlu. Sve do prije dvije godine, nitko ne bi ni sanjao da će ikada biti slaloma i u zraku. Ali onda je naišao Peter Besenyei, svjetski prvak u akrobatskim letovima iz Mađarske i izumio Red Bull Air Race.

Red Bull Air Race je - jednostavno rečeno - slalom u zraku, koji lete najbolji akrobatski piloti današnjice. Slalom znači: četiri do šest parova stupova podignuto je na području veličine 1400 puta 400 metara. Udaljenost između pojedinih stupova iznosi najviše 14 metara. A piloti moraju letjeti između njih - jedva 20 metara iznad zemlje, na brzinama sve do 450 km/h. Naravno, staza je namjerno uska i teška. Let od jednog para stupova (zvanih i vrata) do sljedećeg uključuje zaokrete koji postavljaju najekstremnije zahtjeve i na pilota i na njegov zrakoplov: nije neuobičajeno da sile narastu sve do +/-10 g, što praktično znači da težina pilota na nekoliko sekundi može postati do deset puta veća od svoje normalne vrijednosti. Kako bi podnio takve sile, on mora biti sposoban napregnuti mišiće do krajnjih granica, što zahtijeva itekakvu tjelesnu kondiciju.

Ali, to nije sve: pilot također mora izvoditi akrobatske manevre. Za svaku načinjenu pogrešku, ili ako njegova letjelica dotakne jedan od krhkih stupova, pilotu se dodaju kaznene sekunde na postignuto vrijeme, čime mu se smanjuju izgledi za pobjedu.

Kombinacija vremenskog pritiska, brzine i napetosti povezane s vratima čini natjecanje osobito uzbudljivim čak i za najbolje svjetske akrobatske letače - a samo njima je dopušteno sudjelovati. Kirby Chambliss - američka superzvijezda u akrobatskim letovima, s nekoliko pobjeda u Air Race natjecanju, kaže: “Kad sam prvi put čuo o Red Bull Air Race, pomislio sam: Wow, to je nešto posebno! Ali kad sam prvi put letio u njoj, ostao sam bez riječi!"

Tradicija zračnih utrka potječe iz Sjedinjenih Američkih Država i seže unatrag do dvadesetih godina 20. stoljeća. Pravo žarište je Reno, u državi Nevada. No, u SAD zračna utrka uglavnom se sastoji od dva oštra zavoja (hairpin) i ravne dionice (straightaway), a jedino što se uzima u obzir jest brzina. Kada je Peter Besenyei počeo razmišljati o novim oblicima akrobatskog letenja početkom 2003, prosudio je da američkom modelu nešto nedostaje: akrobatski aspekt, umijeće, virtuoznost pilota u upravljanju njegova zrakoplova - i objektivno mjerenje svega toga. I tako je nastala zamisao o Red Bull Air Race.

U ljeto 2003. koncept je bio ostvaren po prvi put. Na zračnoj predstavi AirPower03 u Zeltwegu u Austriji, napuhani su prvi stupovi. Peter je okupio cr?me de la cr?me međunarodnog akrobatskog letenja - ali to ga nije spriječilo da u prvoj Red Bull Air Race u povijesti pobijedi on sam. Druga utrka održana je iste godine na aerodromu Tököl nedaleko Budimpešte. U 2004., organizatori događanja svuda po svijetu povoljno su reagirali na oduševljeni odziv gledatelja: u Engleskoj, Mađarskoj i SAD (Reno!) više od milijun ljudi izašlo je vidjeti tu uzbudljivu novu aviodisciplinu.

Red Bull Air Race u Budimpešti 2004. bila je naročito spektakularna. Održana je 20. kolovoza, na mađarski nacionalni praznik, u srcu prijestolnice, točno iznad Dunava, a Lančani most uklopljen je u utrku kao vrata. Tom prigodom gotovo milijun gledatelja došlo je promatrati kako Amerikanac Kirby Chambliss osvaja nagradu (kao i prije toga u Engleskoj). U Renuo, u dvije finalne utrke pobijedio je drugi Amerikanac, Mike Mangold.

2004. bila je također godina u kojoj je Red Bull Air Race ustanovljena kao disciplina. Ona je promijenila akrobatsko letenje, dodavši mu novu dimenziju u obliku vremenskog faktora.

A sada sljedeći korak: u 2005. Air Race se prvi put postavlja u obliku službenog prvenstva: Red Bull Air Race Svjetski Kup, nešto kao zračna verzija kupa u motorističkim sportovima. Najbolji svjetski Air Race pilot bit će određen u seriji utrka, koje se lete na lokacijama kao što su Abu Dhabi, Rotterdam, Zeltweg, Rock of Cashel, Longleat, Budimpešta i San Francisco. Devet pilota sudjeluje u Svjetskom Kupu, a favoriti za pobjedu su Mike Mangold, Kirby Chambliss i Peter Besenyei.