U Janicu se morate - zaljubiti!

Živeći i radeći u Denveru, Colorado, tijekom vremena sam upoznao čitavu hrvatsku skijašku momčad koja dolazi u Colorado na utrke, a neizostavan dio te momčadi su Ivica i Janica, naše dvije skijaške zvijezde, dva dragulja koja moramo sačuvati. Ako zbog ničega drugoga, onda zbog ljudskosti kojom zrače, iz jednostavnosti kojom pronose glas o našoj zemlji.

Janica je imala i svoje navijače u Aspenu (Snimio: Hrvoje Kević)

Subotnju utrku u Aspenu gledao sam s prijateljem Guidom, iz Italije, koga sam natjerao da nosi dres naše reprezentacije, da zajedno sa mnom drži našu zastavu, i da zajedničkim navijanjem proslavimo uspjeh naše skijašice, naše Janice. Jasno, kao pravi navijači sporta, pljeskali smo i drugim skijašicama, ali za našu Janicu smo bili najglasniji. S nama su također bili i Takashi i Mariko iz Japana. I oni su s nama navijali za Janicu, i oni su se s nama veselili.

Ulazak Janice u cilj je dočekao Guida i mene u zagrljaju na padini kraj koje je trenutak prije protutnjala Janica, gdje smo skačući od veselja i glasnim navijanjem dobili simpatiju i pažnju ljudi okruženih oko nas. Poslije će Guido reći da smo bili glasniji od svih 500 i više Amerikanaca koji su pratili utrku. Mislim da nije pogriješio.

No, ono što je najvažnije, na naše veliko neznanje, tek je slijedilo. Kako su se medalje podijelile, Janica je obavljala službeni intervju za jednu američku TV stanicu, a mi smo čekali zajedno s njenim roditeljima, bratom, trenerima... i u društvu jos dvoje Hrvata, Vinka i Rosemari, koji žive u Fort Collinsu, blizini Denvera.

Započelo je slikanje, koje smo poveli Ivica Kostelić i ja, jer ipak, slikati se s vjerojatno najvećom skijašicom današnjice, ipak nije mala stvar. Bilo je oko 3 sata, sunce je zapalo za planinu, već je bilo hladno... osobito Janici u skijaškom odijelu, koja je stoički sve to podnosila. Tu se negdje našao i jedan od ljudi sa ESPN-a, američke sportske stanice, koji je čekao da odvede Janicu na "live" intervju. U tom trenutku, Janici je prišla Mariko, djevojka iz Japana, koja je upitala Janicu za sliku. Odgovor je naprasno prekinut "Amerikancem sa ESPN-a," kako Janica mora pod hitno sići sa njim do press-boxa na konferenciju.

Najljepši trenutak dana u Coloradu - Janica je na vrhu skijaškog svijeta (Snimio: Hrvoje Kević)

Janica mu se samo nasmijala, odmahnula rukom, pogledala Mariko, nasmiješila joj se, skupila ruke, sagnula, i na Japanskom otpozdravila, "Konichiva"... i jasno, slikala sa Mariko, kao i sa par drugih obožavatelja. "Amerikanac sa ESPN-a" je ostao s kiselom facom visjeti, dok je Janica pokazala kako se ostaje čovjekom i onda kada je najbolja skijašica, kada joj jedna Moriko iz Tokiya, Japana, u biti ne predstavlja ništa... Ali je očito da Janici "obični" ljudi, bez obzira na sve, znače više od svjetala reklektora i TV stanica.

Ja sam na sebi nosio dres naše reprezentacije. Nisam nikada prije bio toliko ponosan na tu prekrasnu majicu sa crvenim i bijelim poljima, na dragu zemlju u kojoj sam rođen, u kojoj sam odrastao, i koju jos uvijek zovem svojim domom. Do sada sam bio Janičin navijač, jer, ipak, ona je nasa cura, Hrvatica, i znajući koliko je trnovit put prešla da ostvari što je ostvarila, zaslužuje nasu, makar ovako skromnu pomoć. Ali, vidjevši njenu ljudskost, jednostavnost, i našu istinsku hrvatsku dušu na vrhu svjetskog skijanja, ostao sam zatečen i osvojen kao njen obožavatelj.

Živeći u Coloradu, boraveći često u planinama i na skijalištima, imao sam prilike upoznati i druge skijaše i skijašice, koji se nalaze u svjetskom vrhu, kao što je Austrijanac Herman Meier, ili Talijan Alberto Tomba, i usporediti Janicu s njima, vrlo je lako i jednostavno. Prvi, istina, izvrsni skijaši, ali bahati, osorni i prepotentni kao ljudi. Janica, isto tako, izvrsna skijašica, ali jedna topla i draga osoba - sjajan ambasador naše zemlje i našeg sporta koju moramo podržati.

I iz tih razloga, plješćem Janici, i dižem čašu njoj u čast. Bravo Janice, iskrene čestitke za postignuto, za dosadašnje uspjehe, i sretno na stazama u Europi!

(PS) Ne bi bilo fer ne spomenuti njene divne roditelje i njenog brata, koji su, svakako, zaslužni za to što je Janica postala, i što će još postati, ali ovo je ipak priča o Janici. Djevojci koja zaslužuje sve ono što je čeka u blistavoj budućnosti...

Hrvoje KEVIĆ