Ultimate fight: Svi PRIDE-ovi prvaci

Foto: sportsnavi.yahoo.co.jp

Što se PRIDE-a tiče, sve je započelo 11. listopada 1997 godine, kada je održan prvi PRIDE, na kojem je glavna borba večeri bila borba između japanske zvijezde Nobuhika Takade i legendarnog Brazilca Ricksona Graciea, čovjeka koji je iz preko 500 borbi izišao neporažen. Rickson Gracie je vrlo brzo u toj borbi opravdao svoju reputaciju i bez većih problema polugom pobijedio Takadu te na se taj način nametnuo kao najbolji PRIDE-ov borac tog vremena. Čitateljima koji manje prate ovaj sport bit će zanimljiv i podatak da je na prvom PRIDE-u sudjelovao i naš Branko Cikatić, koji nastupio u meču po kickboxing pravilima te izgubio borbu diskvalifikacijom nakon što je na podu udario svog protivnika Ralpha Whitea. Nakon ovog poraza Cikatić je nastupio na još dva PRIDE-a i to pod MMA pravilima. Na PRIDE-u 2 u meču protiv Marka Kerra je ponovno diskvalifinciran nakon što se konstantno držao za konopce i na taj način se pokušao obraniti od Kerrovih rušenja. Svoj posljednji nastup u pRIDE ringu Branko je imao na PRIDE-u 7, kada je gušenjem izgubio od Mauricea Smitha.

No vratimo se ponovno temi ovog članka. Dakle, iako PRIDE u svojim počecima nije imao mečeve za naslov prvaka u nijednoj kategoriji, Rickson Gracie je, kao što bi Amerikanci rekli, bio "man to beat". Svoj drugi i posljednji nastup imao je na PRIDE-u 4, kada je po drugi put pobijedio Takadu i nakon toga se više nije vraćao u PRIDE ring. Pored Ricksona, na ranim PRIDE-ovima je nastupilo još nekoliko članova slavne brazliske obitelji Gracie, utemeljitelja brazilskog jiu jitsua. Svi oni su redom bilježili pobjede ili u najgorem slučaju neriješene rezultate pa su se ljubitelji ultimate fighta počeli pitati kada će konačno neki od Graciea izgubiti meč u PRIDE-ovom ringu.

Na to su morali čekati do PRIDE-a 8, kada je Japanski junak Kazushi Sakuraba kimurom svladao Roylera Graciea i tako započeo svoj niz pobjeda protiv članove obitelji Gracie, zbog kojih je kasnije dobio i nadimak "The Gracie Hunter". Nakon Roylera, redom su padali i Royce Gracie (nakon Ricksona, drugi najbolji predstavnik ove obitelji i pobjednik nekolicione američkih UFC turnira), zatim Renzo Gracie, da bi posljednji na red došao i Ryan Gracie.

Nakon osam održanih turnira na kojima su mahom održavane prestižne borbe, PRIDE-ovi čelnici su konačno odlučiti održati jedan Grand Prix turnir u kojem će nastupiti 16 boraca koji su se najviše dokazali na prethodnim turnirima i koji će kroz eliminacijske borbe odlučiti tko je najbolji PRIDE-ov borac. Među glavne favorite za osvajanje turnira su spadali Royce Gracie (u tom trenutku još neporažen u MMA ringu), Mark Kerr - vrhunski američki hrvač, također do tada neporažen u PRIDE-ovom ringu te vrlo iskusni Ukrajinac Igor Vovchanchyn. Iz drugog plana svoju priliku je tražio Amerikanac Mark Coleman, koji je prije Grand Prixa zapao u rezultatsku krizu te u pet odrađenih mečeva zabilježio čak četiri poraza. No Coleman je pokazao najviše onda kada je najviše trebalo. "The Hammer" je u turniru redom pobjeđivao Japance Satakea, Shojia i Fujitu da bi u finalu bio bolji od Igora Vovchanchyna i tako postao pobjednik prvog PRIDE-ovog Grand Prixa. Iako Coleman službeno nikad nije proglašen Prideovim prvakom, s pravom se mogao smatrati najboljim PRIDE-ovim borcem, budući da je izišao jedini nepobijeđen iz grotla u kojem su se našla 16-torica ponajboljih PRIDE-ovih boraca.

Prvi službeni mečevi za titulu PRIDE prvaka održani su tek na PRIDE 17 turniru, kada su po prvi puta podijeljeni pojasevi prvaka u teškoj i srednjeteškoj kategoriji. U meču za naslov prvaka teške kategorije sastali su se Amerikanac Heath Herring i Brazilac Antonio Rodrigo Nogueira, poznatiji kao Minotaur. Borba je trajala pune tri runde a na kraju suci su pobjedu jednoglasnom odlukom dodijelili Minotauru. Nogueira je tako postao prvi službeni PRIDE-ov prvak u teškoj kategoriji. U meču za titulu u srednjeteškoj kategoriji Brazilac Wanderlei Silva deklasirao je japanskog junaka Sakurabu i prvi ponio pojas prvaka u srednjeteškoj kategoriji, pojas kojeg do dan danas "ljubomorno" čuva. Na PRIDEU 17 svoj debi imao je i naš Mirko Filipović, koji je "remizirao" sa Nobuhikom Takadom.

Na PRIDE-u 19, Silva je imao svoju prvu uspješnu obranu pojasa prvaka, kada je u završnim minutama druge runde nokautirao Kyoshija Tamuru. Već na PRIDE-u 23 Silva je i po drugi put morao braniti svoj naslov prvaka i opet se uspješno razračunao sa japanskim borcem. Ovaj puta riječ je bila o Hiromitsuu Kanehari, kojeg je nokautirao već nakon 3 minute borbe. Za to vrijeme, Minotaur nije imao nijednu borbu za naslov, ali je zato u prestižnim mečevima uredno pobijeđivao borce poput Boba Sappa, Semmya Schilta te Dana Hendersona. Prva obrana naslova bila je kobna za brazilskog borca. Na PRIDE 25 turniru, njegov izazivač je bio Rus Fedor Emelianenko, borac kojeg je malo tko smatrao ozbiljnom prijetnjom za, dotad u PRIDE-u neporaženog Minotaura, unatoč fantastičnom skoru koji je Emelianenko donio u taj meč. No, već od samog početka Fedor je dao Minotauru do znanja da će to biti teška noć po njega. Fedor je dominirao tijekom svih 20 minuta meča, sasuvši kanonadu snažnih udaraca u Minotaurovu glavu. Na kraju borbe, Brazilac je jedva stajao na nogama dok je sudac dizao ruku novog prvaka u teškoj kategoriji - Fedora Emelianenka.

Foto: sportsnavi.yahoo.co.jp

Nakon te pobjede Fedor je svoju prvu obranu trebao imati protiv našeg Mirka Filipovića, no zbog ozljede je morao odustati od te borbe. Budući da je mjesto prvaka ostalo upražnjeno, Mirko se sa Minotaurom borio za naslov PRIDE-ovog interim prvaka. U toj borbi Mirko je dominirao tijekom cijele prve runde, da bi iskusni Brazilac u drugoj kaznio jednu jedinu Mirkovu grešku i borbu riješio u svoju korist polugom na ruci. Nakon tog poraza, Cro Cop je priliku za uzvrat imao na PRIDE GP turniru koji je okupio sve najbolje PRIDE-ove teškaše. Nažalost, sreća ni ovaj put nije bila na njegovoj strani. Preopušteni ulazak u meč stajao ga je teškog nokauta u borbi protiv Kevina Randlemana i jedan od najvećih favorita turnira ispao je već u prvoj rundi.

U finale turnira su po očekivanju ušli Fedor i Minotaur i onda kad se očekivao pravi rat u ringu dogodio se nesretni sudar glavama zbog kojeg je borba poništena. Ipak, na PRIDE Shockwaveu 2004 došlo je do ponovnog susreta ove dvojice boraca u meču koji je u sebi objedinjavao titulu PRIDE prvaka i titulu pobjednika prestižnog Grand Prix turnira. Fedor je i ovaj put slavio jednoglasnom sudačkom odlukom i tako zadržao pojas prvaka. Za to vrijeme u srednjeteškoj kategoriji ništa "novog" se nije događalo. I tu je održan GrandPrix turnir najboljih srednjeteškaša, kojeg je uvjerljivo osvojio Silva pobjedom u finalu nad Quintonom Jacksonom. Ova dva borca borila su se kasnije i za titulu prvaka u srednjeteškoj kategoriji i ponovno je pobjednik bio isti.

Evo, konačno smo došli i do posljednjeg poglavlja ove priče o PRIDE-ovim prvacima, poglavlja koje će se završiti dvobojem Cro Copa i Fedora Emelianenka. Od svih dosad navedenih mečeva za titulu, ovaj je daleko najzanimljiviji ljubiteljima ovog sporta. Hoće li novo poglavlje započeti i novim PRIDE-ovim prvakom, saznat ćemo u nedjelju oko podneva. Mirku od sveg srca želimo da konačno ispuni svoj najveći životni san - da službeno postane najboljim borcem svijeta.