"Zadovoljan sam postignutim u karijeri"

"Bilo je i tužnih trenutaka, nije lako otići nakon toliko godina, no mogu biti zadovoljan 20-godišnjom karijerom", rekao je Zorko na posljednjoj pressici u ulozi aktivnog atletičara.

Kao najljepši trenutak istaknuo je dvoransko Europsko prvenstvo 1992. u Genovi, kad je na 1.500 metara osvojio broncu, prvu hrvatsku sportsku medalju nakon osamostaljenja - u bilo kojem sportu: "Bilo je i kasnije četiri-pet medalja u karijeri, no ta je bila posebna. Bila je osobita sreća osvojiti odličje pod hrvatskim grbom u ono doba, to se ne može ni opisati."

Kao najteži trenutak karijere izdvojio je Olimpijske igre 1992. u Barceloni, kad mu je za dlaku izmaknulo finale na 1.500 metara: "Desetinka-dvije mi je nedostajala da prođem, a još mi se poklopilo da sam bio u slabijoj, sporijoj kvalifikacijski grupi. Četvorica su otišla u finale, ja sam bio peti."

Foto: Dario Dodić

Zorko je otišao sa staze, no nije zaboravio na one koji dolaze iza njega, kao ni na Križevce, sredinu iz koje je potekao: "Prenosit ću svoje iskustvo na mlađe, radimo na tome da Križevci dobiju tartan-stazu." Bio bi to korak unaprijed i važna stvar da se netko od nasljednika probije u konkurenciji koja je iznimno jaka: "Jako je teško nešto napraviti obzirom na niz sjajnih trkača iz Afrike, no možda za koju godinu ponovno dobijemo i ponekog pravog trkača na srednje dugim prugama."

Od onih koji su već tu, u vrhu u drugim disciplinama, Zorko je istaknuo Blanku Vlašić i Ivanu Brkljačić. Možda im se jednog dana pridruži i Edis Elkasević, koji je danas uzeo drugo mjesto u bacanju kugle, iza Slovaka Mikulaša Konopke. Unatoč dobrom plasmanu, Elkasević nije bio osobito zadovoljan postignutim.

"Razočaran sam, izgorio sam u želji", govorio je Edis pred novinarima: "Očekivao sam pobjedu i bolji rezultat, no još uvijek sam umoran od nastupa na Mediteranskim igrama. Konkurencija u kojoj je Konopka nije bila loša, no ipak sam se nadao da ću postići više."

Foto: Dario Dodić

Među inozemnim zvijezdama više se sasvim sigurno očekivalo od Bernarda Williamsa i društva iz A-finala na 100 metara, koje je "pretrčao" Australac Patrick Johnson, prvi u B-utrci na istoj dionici. "Naravno da sam želio trčati brže i zbilja ne znam zašto nisam", komentirao je Hollywood Williams: "Drago mi je da sam bio prvi i da sam se dobro zabavio, no nema isprike za slabiji rezultat."

Ispriku definitivno nije tražio u hrani, koju je hvalio i prije i nakon mitinga: "Ne, hrana je bila odlična." Dobro za hranu, a Johnson kao ukupni pobjednik iz B-finala? E, to Williams nije htio komentirati: "Ne znam što bih rekao."

U skupinu razočaranih uklopio se još jedan Amerikanac, Dwight Phillips, aktualni vladar skoka u dalj. Pobijedio je, ali imao je samo dva ispravna skoka i za njega skromnih 8,14 metara: "Zadovoljan sam što sam dobio, ali i razočaran jer nisam skočio daleko koliko sam htio i uzeo rekord mitinga." I dalje stoji 8,34 metara, rekord Jamesa Beckforda iz 1999.

Foto: Dario Dodić

"Imam problema s prijestupima, to ću pokušati riješiti treningom kod kuće nakon što odradim miting u Madridu", dodao je Phillips: "Mislim da je glavni dio problema što sam se u posljednje vrijeme usmjerio na trening sprinta i zanemario skok u dalj. Treba mi tri-četiri tjedna isključivog treniranja dalja."

Brazilac Redelen dos Santos bio je najbolji u tradicionalnoj memorijalnoj utrci Borisa Hanžekovića, na 110 metara s preponama. "Mislim da sam trčao dobro, bolje nego prije nekoliko dana u Rimu", veli Dos Santos: "Ovdje je prošlo u redu iako me smetao grč u lijevoj nozi. U Rimu sam loše startao i pao u zaostatak nakon prvih nekoliko prepona, a u Zagrebu je sve završilo kako treba."

U nedostatku Blanke Vlašić, glavninu pozornosti i simpatija publike u skoku u vis dobila je sjajna Šveđanka Kajsa Bergqvist, koja je preskočila dva metra i napadala 2,02, što bi joj donijelo samostalan proboj do rekorda mitinga. Ovako je ostala izjednačena s Vlašić, Ingom Babakovom i Hestrie Cloete, koje su uz nju također preskakale dva metra u Zagrebu.

Foto: Dario Dodić

Zanimljivo, Šveđanka je bila uvjerena da je u glavnom hrvatskom gradu već preskočila 2,02 i da je propustila napad na poravnanje rekorda: "Hestrie i ja smo jedne godine ovdje skinule 2,02, zar ne?" Ipak ne, službeni podaci govore drugačije.

Bilo kako bilo, Zagreb je pokazao da je Bergqvist ove sezone ponovno u odličnoj formi, nakon što je prošlu godinu ponajviše upamtila po ozljedi lijeve Ahilove tetive: "Sad je sve u redu i više me ne smeta, a dobra stvar je što to nije bila ozljeda moje skočne noge. No, još mi uvijek nedostaje brzina zaleta, nadam se da će i to stići u nastavku sezone ili sljedeće godine."

A s tim možda stigne i još nešto što Kajsi nedostaje: "Imam konstantu na dva metra i to je dobro, no ipak je bolje ubilježiti i nekoliko malo jačih skokova."

Foto: Dario Dodić

Ozljeda je poremetila planove još jedne velike atletičarke, Slovenke Jolande Čeplak, koja je tek na putu povratka - u Zagrebu je imala prvi nastup nakon stanke. Nakon pobjede na 1.000 metara sjetila se Haralda Edletzbergera, menadžera mitinga: "Zahvalila bih Harryju što mi je omogućio da trčim ovdje, dobra stvar je što se tijekom utrke prvi put nakon dugo vremena nisam osjećala loše."

"Trebat će mi još treninga bez bolova, prije kvalifikacija za Svjetsko prvenstvo idem na još jedan manji miting i onda je na redu SP u Helsinkiju", nastavila je Jolanda: "Nadam se da ću do Helsinkija biti 100 % spremna, a zasad je rano govoriti kako ću tamo proći. Teško je reći da ću doći i sigurno pobijediti, nije lako predvidjeti rasplet."

Čeplak je rekla i da se uvijek rado vraća zagrebačkom mitingu, a prisjetila se i da je na Mladosti slavila na prvenstvu do 14 godina nekadašnje države. No, osim Jolande, u Zagrebu su uživali i svi ostali ovogodišnji gosti Hanžeka, koji su redom uputili poruku - vidimo se i dogodine.