Protiv mušterije po važne bodove

Pobjeda Norveške nad Rusijom daje nam pravo za vjeru da je Hrvatska kvalitetnija, da je favorit i da bi trebala biti u stanju uzeti još dva boda ”zalihe” za drugi krug. Međutim, na ovako neizvjesnom prvenstvu nije pametno donositi zaključke na temelju jedne ili dviju utakmica, pa Ruse treba shvatiti itekako ozbiljno.

Radi se, jasno, o malo modificiranoj momčadi Čehovskih Medveda, a iako više nije na klupi kao izbornik (tu je ulogu prepustio dugogodišnjem pomoćniku Čigarjevu), i dalje se osjeća ruka legendarnog Vladimira Maksimova koji i u ovoj reprezentaciji vuče sve konce.

Kako su i na ovo natjecanje stigli u sličnom sastavu kao na protekla, nikakvih velikih novosti nismo vidjeli protiv Ukrajine i Norveške. Rusi i dalje igraju ”svoj” rukomet koji je danas malo zastario, što će reći – spor, ”težak”, ne posebno kreativan, ali i čvrst, s jakim pucačima i uvijek solidnima Kostigovim i Gramsom na golu.

Igropulo i Rastvorcev uvijek mogu biti opasni ako se na njih dobro ne izlazi, a hrvatska obrana 6-0 pokazala je dosta manjkavosti u tom pogledu. Kada bi se i samo jednom od njih dalo previše prostora, Aliloviću ne bi bilo lako, a naš put do pobjede postao bi puno kompliciraniji.

Hrvatska je, pak, prilično drugačija nego na proteklim natjecanjima, kako ”kadrovski”, tako i po igri. Nema više onih neprobojnih 3-2-1, imamo i problema s vanjskom linijom jer su lijevi vanjski ozlijeđeni, a desni nisu dovoljno kvalitetni (Buntić je nagovijestio napredak), zabrinjava i lošija forma Duvnjaka i Čupića od kojih se mnogo očekivalo. Veseli, međutim, povratak Ivana Balića u top formu, vrlo kvalitetno brani Alilović, dobro igraju Vuković i Štrlek. Vorija frustriraju suci...

No, jedna stvar se nije promijenila, a to je pobjednički karakter. Hrvatska je obje utakmice izvukla u završnici, kada se, uostalom, i odlučuje o pobjedniku. Spoznaja da imaš tu brzinu više, da imaš igrače koji u tim trenucima znaju, mogu i žele preuzeti odgovornost, na čelu s kapetanom Balićem, sigurno psihički olakšava onaj period kada se utakmica lomi. I ako u nečem, barem na papiru i na temelju svega viđenog u proteklim godinama, imamo veliku prednost pred Rusima, onda je to svakako glava.

Zato treba iskoristiti tu glavu i uzeti dva boda, te tako napraviti vrlo važan korak prema polufinalu. Iako nas u drugom krugu čekaju još tri teške utakmice, s četiri boda bi se puno lakše disalo, a borba za medalje bila bi na dohvat ruke.