Bitka Kauboja protiv Orlova

Polufinale Europskog prvenstva? "Ne, ovo će biti više od rukometne utakmice", rekao je današnji suparnik Petar Nenadić. I potpuno je u pravu...

Kada je, nakon pobjede Španjolske nad Slovenijom, postalo jasno da će stari, ne samo sportski, rivali Hrvatska i Srbija snage odmjeriti u polufinalu, atmosfera i napetost povećale su se na n-tu potenciju. 15 000 domaćih navijača živi za povratak u rukometnu elitu, no za to će morati pobijediti one koji su tamo već deset godina. Sve sportske najave, prognoze, kalkulacije i predviđanja past će u vodu kada suci daju znak za početak ovog epskog dvoboja.

Hrvatska je u svakom susretu dosad imala podršku svojih navijača. Doduše, u Novom Sadu bila je mnogo veća nego u Vršcu, no neke nemile scene izvan same dvorane "napumpale" su ovaj ionako visoko rizičan susret. Hrvatski rukometni savez nije mogao osigurati organizirani dolazak navijača te je jasno kako će u BeoAreni biti mnogo manje ljudi s kockastim obilježjima.

"Znamo da u Hrvatskoj ima ljudi koji su željeli doći, no nisu to mogli. Igrat ćemo za njih, to nam je veliki motiv. Želimo pobijediti u Areni, a to je moguće samo ako se na svaku loptu bacamo kao da znači život ili smrt", izjavio je po dolasku u glavni grad Srbije hrvatski izbornik dok je Mirko Alilović ipak malo spustio tenzije. "Ovo je samo sport, tu smo zbog rukometa, obje momčadi žele pobjedu i neka pobijede bolji. Vjerujem da smo to mi".

Hrvatska je do mjesta među četiri najbolje ekipa Starog kontinenta došla s četiri pobjede, jednim porazom i jednim nebitnim remijem dok Srbija ima tri pobjede, dva remija i također nebitan poraz protiv Makedonije. Naravno, domaćini su sigurno imali mali sudački vjetar u leđa, no isto tako sigurno nisu u polufinalu zbog sudaca nego zbog svoje fanatične igre u kojoj su glavne karike vratar Stanić te razarački dvojac šutera Ilić - Vujin.

Jedno je sigurno, odluka će pasti u zadnjim sekundama, jedna ili dvije lopte značit će "život ili smrt" za obje momčadi.

Dosadašnji susreti

Prvi meč ovo dvoje ljutih protivnika odigran je 2005. u Tunisu, a Hrvatska je u odlučujućoj utakmici slavila 24:23. Srbija je imala tada posljednji napad za remi, no Vlado Šola obranio je Sudžumov udarac s lijevog krila za veliku pobjedu Hrvatske.

2006. donijela je dva susreta s istim rezultatom. Hrvatska je s 34:30 u veljači slavila na Europskom prvenstvu u Švicarskoj dok je u listopadu u Švedskoj bila bolja s čak 15 pogodaka razlike.

U godini na izmaku Vukovićevi izabranici pokazali su da se naporno pripremaju za natjecanje u svojoj domovini. Na SP-u u Švedskoj izvukli su prvi bod (24:24) dok su slast pobjede (22:20) nad svojim zapadnim susjedima osjetili 5.11.2011.

Prednosti i mane Hrvatske

Prije prvenstva stručni stožer govorio je da (konačno) imamo širinu, prvenstvo je to i - dokazalo. Svaka pozicija popunjena je s minimalno dva kvalitetna igrača, pa se ne mogu ponoviti neka prošla prvenstva kada su Balić i pogotovo Metličić do borbe za medalje dolazili s "jednom i pol" nogom. Horvat je iskočio protiv Mađara, Kopljar je potopio Francuze, Ivano je riješio Islanđane dok Čupić, Lacković i Duvnjak konstantno pružaju dobre predstave.

Dolaskom Kete na kormilo nacionalne selekcije napuštena je karakteristična 3-2-1 obrana te se prešlo na zone 5-1 i 6-0 s kojom se obično otvara susret. U sredini su dvometraši Gojun i Kopljar, Musa pomogne staturom kad treba, a što prođe pokrije, na ovom prvenstvu odlični, Mirko Alilović koji brani 34 posto lopti koje su upućene prema njemu.

Možda i najveća hrvatska prednost njena je rutina i iskustvo igranja velikih i "povijesnih" susreta. Na posljednja četiri Europska prvenstva Kauboji su igrali polufinale kojeg su dvaput i uspješno prošli. Igrači igraju diljem Starog kontinenta u ponajboljim klubovima te ne bi smjeli podleći atmosferi zasigurno prepune Arene u Beogradu.

Kada se govori o manama, teško je ne primijetiti da protivnički kružni napadači previše olako dobivaju kvalitetne lopte što u pravilu znači sedmerac ili isključenje, ponekad i oboje. Ukoliko Marko Kopljar bude na razini na kojoj je bio protiv Pijetlova - neće biti problema, no praksa je pokazala da hrvatskom desnom vanjskom treba otprilike 20 minuta da uđe u utakmicu što bi Srbi mogli iskoristiti.

Prednosti i mane Srbije

Najveća prednost današnjih hrvatskih protivnika svakako je domaći teren. Kada iza sebe imate 15 000 navijača koji pušu u vaša jedra, mnogo je lakše igrati, barem u teoriji. Rukomet je sport u kojem suci igraju bitnu ulogu, a ako oni padnu pod impresiju bučne publike, dvojbene odluke vrlo će vjerojatno na stranu domaćina.

Daljnja srpska prednost svakako je motivacija da rukomet vrate među najpopularnije sportove u svojoj domovini. Često se voljelo reći kako je Srbija dobra na papiru, no kad bi utakmica krenula, obrana bi ličila na švicarski sir. To nije slučaj na ovom prvenstvu gdje igraju maksimalno angažirano, na granici isključenja s fenomenalnim Stanićem na golu. No, motivacije neće nedostajati niti na drugoj strani.

Momir Ilić i Marko Vujin najopasniji su njihovi igrači. Imaju "top" u rukama, mogu probiti svaku obranu ukoliko im ponudi centimetar prostora i slobode. Nikčević igra prvenstvo života, a iznenađenje je Dalibor Čutura koji s 36 godina vrlo dobro igra srednjeg vanjskog.

Naravno, domaća publika može biti poticaj, ali i pritisak. Srpski igrači se prvi put nalaze pod svjetlima reflektora, ovo je za njih utakmica desetljeća i nije nemoguće da se nekima "skrate" ruke.

Upravo je hrvatska prednost njihova mana. Nema tu pretjerane širine, igrači koji ulaze s klupe poput Vučkovića prvenstveno su tamo da Ilić ili Vujin ne moraju igrati obranu svih 60 minuta.

Zaključak

Hrvatska je kvalitetnija reprezentacija, od toga ne bježi apsolutno nitko iole uključen u ovaj polufinalni dvoboj. No, činjenica da se igra u Srbiji gdje cijela nacija živi isključivo za ovu pobjedu, kao i povijesni kontekst obaju naroda, ovu će utakmicu učiniti vrlo neizvjesnom. Bit će to rat na parketu i na tribinama, očekuje se malo golova i čvrste, čvrste obrane.

Sve će ove prednosti i mane pasti vodu ta dva sata meča, a na koncu će pobjednik biti onaj tko bude bio koncentriraniji, hladnije glave i s nešto malo više sreće. Samo još jedna rukometna utakmica?

Ne, mnogo više od toga...

EP 2012., polufinale
Hrvatska - Srbija 20:15 sati