Ovo više nije smiješno

Podravka prvak, Zagreb prvak, takav rasplet znao se već i prije startnog prvog kola jer zaista riječ je o našim najsnažnijim klubovima koji jedini zaslužuju plasman u najelitnije europsko natjecanje. Ipak, da to ne bi bilo tako i u budućnosti potrebno je ojačati ovaj naš slabašni klupski rukomet što uvođenjem raznih liga HRS radi na štetu manjih koji uz ovakav natjecateljski sustav samo mogu sanjati kako će jednog dana postati veliki.

Već u startu muškog natjecanja nelogična je podjela na A i B skupinu iz koje su po dvije najbolje momčadi išle u Ligu 4, dok bi se preostalih 12 strpalo u otpadnu ligu ili u prijevodu Ligu 12 gdje bi se klubovi trebali potući za jedno(!) mjesto u Challenge kupu. O nečemu više morat će čekati iduću sezonu jer će samo Poreč ili Agram iz ovog društva vidjeti Europu kroz utješno natjecanje EHF-a.

Uz četiri već otprije poznatih predstavnika dobit ćemo tako još jednog, ali što je s prvakom Hrvatske? Dakle, ime novog/starog najboljeg hrvatskog kluba saznat ćemo nakon što Liga 4 stavi pečat na posljednje kolo gdje će se Croatia osiguranju (Zagrebu kako smo naviknuli) i Osijek Elektromodulu oduzeti bodovi zarađeni u dvobojima s Perutninom i Moslavinom te s onima preostalima osvojenim u međusobnim susretima krenuti u borbu za naslov. Pratite? Prvak će biti momčad koja prva stigne do deset bodova.

Znam da vam ovo zvuči smiješno jer gotovo kao da opisujemo neku dječju igru, a ne prvenstvo najtrofejnijeg hrvatskog momčadskog sporta, ali zašto se onda nitko ne smije? Oni iz donjeg doma iz godine u godine nemoćno grcaju u problemima kako bi se ovi gore mogli naslađivati strašnim rezultatima čim okuse Europu.

Definitivno se ovakav sustav treba mijenjati i što prije zaboraviti jer prvotni cilj HRS-a trebao bi biti dovući bogate sponzore u rukomet koji bi pokrenuli stanje s mrtve točke. Za to je potrebno zanimljivo i neizvjesno prvenstvo s osam, možda deset, kvalitetnih klubova koji bi mogli donijeti određenu neizvjesnost.

Ovako sve ovisi o hiru nekog moćnika da na sezonu ili dvije uloži novac te ubrzo shvati kako je napravio pogrešku jer stanje će se možda trenutno popraviti, ali nikako i dugotrajno što donosi zaključak u uzaludno ulupana sredstva. Sjetite se samo nekada moćnog Metković Jamba. Kad su imali moćnu financijsku pozadinu, Europa je sa strahopoštovanjem dolazila na jug Hrvatske, dok je danas riječ samo o jednom solidnom prvoligašu koji će vrlo vjerojatno i iduće sezone biti tu kako bi popunio broj (kao i većina njih) da ne bi pokvarili zabavu onih gore.

Cirkusu ovdje nije kraj jer prelazimo na žensko prvenstvo. Tu su odigrana 22 kola, Podravka je prema očekivanju u zasluženom vodstvu bez ijednog izgubljenog boda te sa sigurnošću možemo reći kako će naslov otići u Koprivnicu. Ipak, to nije bit ove priče jer i u ženskom natjecanju odjednom se izrodila ideja kako uništiti natjecanje s prevelikim brojem klubova.

Tako su se dosjetili, za razliku od muških, ligu podijeliti na tri dijela - Ligu za prvaka, Ligu za Europu te Ligu za ostanak. U prijevodu priča ide ovako… Liga za prvaka već je odlučena, Liga za Europu je nešto kao momačka večer. Ima zabave, al' nema svrhe jer samo jednom će se sutra život promijeniti, dok su ostali pozvani na zabavu otišli kući nadajući se svojoj momačkoj iduće sezone.

Kada istaknemo da se Liga za ostanak igra od Osijeka, preko Rijeke, Splita i Solina te da je već vrlo izvjesno kako će Vranjic napustiti društvo najboljih onda se postavlja novo pitanje čemu sve to kada se moglo već ranije srezati ligu na manji broj klubova što bi zasigurno rezultiralo s više od dosadašnja dva remija koliko Solinjanke imaju u 22 kola.

Gospodo, rukomet nije samo Podravka, CO ili reprezentacija, rukomet su i Crikvenica, Vranjic, Varteks ili Split te prvotno treba riješiti njihove probleme, pomoći im u o(p)stanku, a ne samo gledati kako se što bolje predstaviti zapadu i pritom u potpunosti zanemariti one koji taj isti zapad vrlo vjerojatno nikada neće vidjeti.

Oni su isto dio hrvatskog rukometa, a ako jednog dana ne bude njih doći će netko iz nižeg ranga čija će sreća biti izražena u nekoliko sekundi plasmana u prvu ligu nakon kojih će biti zapravo svjesni da to možda i nije bila toliko pametna odluka jer zabava ubrzo završava…