Smjena vlasti

Kad Željko Kavran nije progovorio ni riječ na izvlačenju skupina predstojećeg Svjetskog prvenstva, a IHF-ov Hassan Moustafa ostao zapanjen mjestom prvog govornika, mnogi su to vidjeli kao jasan znak da će "padati glave" u HRS-u. I dok se čelni čovjek Svjetskog rukometnog saveza pobojao za prvenstvo u Hrvatskoj, jer je ipak već 13 godina uspješno surađivao s Kavranom, krovni su ljudi HRS-a skupljali potpise za smjenu poznatog Čakovčanina.

Oni koji pozornije prate rukometna zbivanja, a nisu nužno djelitelji "kolača", čudom se čude težini optužbi na račun Željka Kavrana. Te opstruira, pa zanemaruje, onda nema vremena, a ni ne predstavlja kako bi trebalo, uz to je i u sukobu interesa. Zanimljivo, ali uz sve, i to vrlo velike poslovne obaveze, kao i izniman angažman u čakovečkom rukometnom klubu, koji iz godine u godinu na scenu izbacuje nove i talentirane rukometaše, Kavran je u Hrvatsku doveo dva svjetska i jedno europsko prvenstvo.

"Bio je to zajednički timski rad", kazao je još uvijek čelni čovjek hrvatskog rukometa, "kojim smo digli naš rukomet na svjetskoj sceni. Rezultati naše reprezentacije, koje se boje mnogo veći i mnogo jači nisu slučajnost, i za sve je bilo potrebno mnogo planiranja, rada, odricanja." Nije nevažno reći kako je Kavran posao predsjednika obavljao volonterski.

Sukob interesa, malo je koga smetao 13 godina, nitko za njega nije pitao kad su veliki sponzori potpisivali ugovore sa Savezom i kad je reprezentacija osvajala 23 medalje. Prvi je puta o Kavranu, predsjedniku HRS-a i predsjedniku Perutnine Pipo IPC, "na sva zvona" prozboreno prilikom dodjeljivanja domaćinstva završnice Kupa. No, je li sukoba interesa u toj, ali i drugim situacijama uistinu bilo?

Teško je reći, no poznavajući prilike u Pipu, može se kazati ne. Klub se doduše posljednjih godina digao u sam vrh hrvatskog rukometa, no za to su uvelike zaslužni igrači i financijska sigurnost koja im se pruža, te odličan trener Vladimir Canjuga, koji je nedavno otišao raditi u Varteks di Caprio. Često se pričalo o sucima koji štite čakovečke rukometaše, a novinari su isto toliko često mogli pisati i o sudačkim pogreškama na štetu Čakovčana, no to je ipak sastavni dio svakog sporta. Mogli bismo za svaku tezu o sukobu interesa pronaći protutezu, no čini se bespredmetno.

U stvari je zanimljivo kako Statut samo predsjedniku Saveza propisuje stavljanje klupskog mandata u mirovanje, dok recimo predsjednik Nadzornog odbora, Natjecateljske komisije, dopredsjednici i svi ostali mogu slobodno obnašati dužnost koju god žele, premda ovlasti nisu ni male ni zanemarive.

U nedavnom smo razgovoru imali prilike još jednom čuti od Kavrana kako za svoj ostanak neće lobirati. Kaže kako nema smisla, ni potrebe, dokazivati svoju vrijednost ili ukazivati na tuđe manjkavosti.

Stoga je prilično izgledno da će Kavran u subotu izgubiti mjesto predsjednika, a ostaje da vidimo koliki će to utjecaj imati na hrvatski rukomet. Hoće li mlad i za sada još nedokazan Gopcov kandidat Sandi Šola iz Karlovca znati plivati u nemirnim vodama hrvatskog rukometa?