Strmoglavi pad PPD Zagreba se nastavlja

Strmoglavi pad PPD Zagreba se nastavlja. Iz sezone u sezonu sve teže se nosi s protivnicima u Ligi prvaka, treneri se mijenjaju kao na traci, igrači dolaze i odlaze, ali pomaka prema naprijed nema. Ove sezone Zagreb je u pet odigranih kola u Ligi prvaka samo jednom bio ravnopravan, a u ostala četiri susreta upisao je ružne, pa i sramotne poraze.

Nije problem izgubiti, naravno da su porazi očekivani kada imaš budžet koji je takav kakav je, a ostali protivnici višestruko veći, ali to nikako ne smije i ne može biti alibi za ono što se prikazuje na parketu. Niti natruhe konkurentnosti, nastupi koji su ispod svake kritike, a posebno se to odnosi na totalni raspad protiv Celja koji se ni u kojem slučaju nije smio dogoditi.

Iz sezone u sezonu, na to smo već navikli, Zagreb nije jači. Dovode se uglavnom igrači koji bi u perspektivi mogli biti dobri, a nisu trenutno pojačanja i to je problem. Igrači koji dolaze uglavnom imaju marginalno iskustvo iz Lige prvaka ili ga nemaju uopće, a postavljaju se visoka očekivanja te se traže rezultati. Kada stvari ne krenu smjerom kojim bi trebale ići, trener je taj koji plaća ceh.

Ova sezona je kaotična za sve, za cijeli sportski svijet, a ne samo za rukometaše i PPD Zagreb. Rezovi su na svim razinama, svatko gleda kako uštedjeti i proći što jeftinije, ali kod Zagreba se to posebno negativno odrazilo na rezultate. Momčad je dobila novi izgled, dosta je tu mladosti i bilo je jasno kako će trebati dosta sreće i pameti da bi dohvatila prolazak skupine u Ligi prvaka.

Preduvjet za takvo što je izbor stručnog stožera koji će znati što i kako napraviti, na koji način posložiti igru u oba smjera, kako uklapati te mlade igrače i kako ih podizati. Momčad je gurnuta u ruke Igoru Voriju koji nije imao baš nikakvog trenerskog iskustva. Vori se praktički krenuo učiti na momčadi koju je on trebao učiti, koja je osjetljiva baš zbog činjenica da je tu dosta novih igrača, da nema izrazitog vođu i da ima dosta mladih i neiskusnih igrača.

Igru nije uspio posložiti i Zagreb danas izgleda kaotično i u fazi obrane i u napadu. Vori nije dugo izdržao, pogreška se pokušava ispaviti smjenom trenera i postavljanjem ipak iskusnijeg Vlade Šole, ali nemoguće je preko noći napraviti neki zaokret kada je momčad i igrom i samopouzdanjem na dnu. Šola tako mora krenuti ispočetka, a tu ima strahovito težak posao.

Posložiti napad i obranu svaki kvalificirani trener mora moći. Samopouzdanje je već druga stvar. Možda zvuči jednostavno, ali floskule o podizanju samopouzdanja nekim motivirajućim govorima ipak ne prolaze. Da bi igrač vjerovao u sebe, on mora igrati dobro i prije svega pobjeđivati. A znate li kada ja Zagreb zadnji put upisao pobjedu? 11. ožujka u SEHA ligi protiv Tatran Prešova. Nakon toga, do danas, u SEHA ligi i Ligi prvaka upisao je sedam uzastopnih poraza što je bez ikakve konkurencije najgori niz PPD Zagreba u samostalnoj Hrvatskoj. Znate li s koliko je golova razlike u prosjeku Zagreb izgubio tih sedam utakmica? Osam golova razlike po utakmici. Osam. Prvak Hrvatske, ma da igra ne znam koje natjecanje, takvo što ne smije si dopustiti.

Kada je postavljen Šola za novog trenera, Vedran Šupuković je provukao u predstavljanju kako se ne smije dovoditi u situaciju da se Zagreb svakog boji. Međutim on je već dugo u toj situaciji. U najavama svih utakmica govorilo se samo o kvalitetama protivnika, razlici u kvaliteti i budžetu, unaprijed su bilježeni porazi i samo prije Aalborga i Celja govorilo se o pobjedama.

Celje je trebalo biti prekretnica, a samo je poguralo Zagreb u status najveeg autsajdera za ulazak u šest, odnosno prolazak skupine. Podsjećamo, to je bio jedan od glavnih ciljeva prije početka sezone, ulazak u šest i prolazak u finale SEHA lige. Na završnom turniru SEHA lige Zagreb je bio posljednji, a već nakon pet kola Zagreb se udaljio miljama od šanse za prolaz u drugu rundu Lige prvaka.

Krivica za to leži na više adresa. Uprava je odgovorna za izbor stručnog stožera i igrača, stručni stožer očito nije uspio posložiti momčad da izgleda barem pristojno, a igrači snose svoj dio krivice za ono što prikazuju na terenu. U svakom slučaju Zagreb izgleda jako loše, pred Šolom je najveći izazov u karijeri i nitko ne garantira da će ga uspješno odraditi. Sezona je već sada kompromitirana, a praktički tek je počela. Dodatni problem je u tome što Zagreb nema dovoljno utakmica s momčadima svoje kvalitete, sudbina SEHA lige i dalje nije poznata te se igra u ovom trenutku samo Liga prvaka. Svi ostali istovremeno igraju i domaća natjecanja dok Zagreb ide iz poraza u poraz u Ligi prvaka.

S ovakvim nastupom i pristupom, teško je očekivati pozitivne rezultate u elitnom klupskom natjecanju. U Zagreb još dolazi Motor, od momčadi s kojima hrvatski prvak može ravnopravno igrati, ostali su klasa ili nekoliko klasa iznad. I onda se priča o prolasku u sljedeću rundu natjecanja. Kako? Budimo realni. U klubu isto tako moraju prelomiti oko samog kadra, slagati roster u skladu s natjecanjima u kojima sudjeluju, a kada se dovode i stranci koji bi trebali biti pojačanje, malo pogledati dalje od same regije. Ne igraju svi van regije za ogroman novac koji je van Zagrebovog budžeta.