Iz malog Đakova u veliki Ademar: Denis Tot tragom Metličića, Loserta, Alilovića...

Kada nekome u paketu spomenete Đakovo i rukomet, sasvim je jasno što će biti prva asocijacija. Domagoj Duvnjak, slučaj koji se dogodi jednom u sto ili tisuću godina. No nije sve krenulo i stalo s Duvnjakom. U klubu koji je prije 17 godina bio finalist Hrvatskog kupa prve su korake napravili i zanat tesali Domagojev otac Ivan koji je u nekoliko navrata „izbornikovao“ rukometnom reprezentacijom. Tu je krenuo i Zvonimir Kapular, svojedobno igrač koji je bio u radijusu Line Červara uz nekoiko nastupa u prijateljskim utakmicama pod hrvatskim grbom. Kalio se tu i Marko Kopljar, dakle...

S odlaskom Duvnjaka u Zagreb krenulo je i prvo crno razdoblje kluba koji se može pohvaliti da je jedini uz Zagreb i Karlovac sve dotadašnje sezone bio član elitnog rukometnog društva. No nije sad tema klub, već jedan njegov pojedinac. Potvrda da se u maloj sredini kakva je Đakovo može barem pokušati otići tragom poznatijih sugrađana.

Sve te putešestvije od Druge lige i nazad pa do Final Foura Hrvatskog kupa pretprošle godine prošao je i Denis Tot. Ljevoruki Đakovčanin koji će malo Đakovo zamijeniti velikim Ademarom. Da, i to je danas moguće. Netko je Tota trebao i uštipnuti da postane svjestan časti čije zasluge najviše pripisuje svom menadžeru.

“Stvarno je velika čast igrati u takvom klubu. Moj menadžer Matej Burger odradio je najveći dio posla, a kada je stigla ponuda Admera nismo dvojili ni sekunde“, ispričao nam je 20-godišnji Đakovčanin uz naznaku da je ugovor potpisao po principu 1+1. Druga je godina opcija ako obje strane budu zadovoljne, što i ne bi trebala biti prevelika prepreka.

Prije godinu dana Tot je doživio težu ozljedu koljena, stradali su ligamenti, pa je i propustio cijeli prvi dio protekle sezone. Na vlastitu odgovornost, kako je naglasio, a treneru nije preostalo ništa drugo nego poslušati, krenuo je u drugi dio sezone, odigrao 14 utakmica i završio sa 104 gola. U Ligi za ostanak pojačao je tu brojku za još 64 gola. Dovoljno za ukupno 24. mjesto liste strijelaca i dovoljno za proglasiti ga najboljim igračem Đakova u tom razdoblju. Kažu, što te ne ubije...

”Poslije ozlijede nisam uopće znao hoću li se moći vratiti, bio je dug oporavak… Jačao sam koljeno i mišiće da bih se mogao vratiti rukometu. Taman tada mi je trebao stići i poziv za juniorsku reprezentaciju”, prisjetio se Tot.

Tranziciju koja ga sada čeka ne treba ni opisivati. Iz poluprofesionalnih voda u profesionalne, iz kluba koji će se grčevito boriti za ostanak u Premijer ligi u klub koji je bio prvak Španjolske, pobjednik Kupa, Kupa pobjednika kupova. Koji, istina, trenutno proživljava kriza identiteta, kao i veći dio španjolskog rukometa. Gdje su igrali braća Entrerrios, Juanin Garcia, Parondo, Homrados, Hvidt, Kjelling, Romero, Olsson, Andersson... Da se čovjek naježi. A onda još pogleda i listu Hrvata koji su igrali u Leonu: Metličić, Losert, Buntić, Alilović i stariji Valčić. Treba ući u njihove cipele.

”Moram priznati da me pomalo strah. Ja u velikom Ademaru?! To si pitanje još uvijek vrtim u glavi. Ali, ovakva prilika pruža se samo jednom”.

Karta za Madrid je spremna. Put u Španjolsku rezerviran je za početak kolovoza, a dotad će Tot sa sada već bivšim suigračima odraditi tjedan dana priprema i usput se oprostiti kako i dolikuje. Trebat će i na tečaj španjolskog, a dotad će kod komunikacije pomoći..: „Znam da u Leonu ima jedan Srbin i jedan Makedonac, pa ćemo se nekako sporazumijevati“.

To su Predrag Vejin i Darko Dimitrievski. Upravo s Vejinom Tota očekuje borba za minute jer srpski internacionalac igra na poziciji desnog vanjskog. Tu je krenio i Tot, da bi većinu ove sezone odigrao na desnom krilu. Takva ga uloga očekuje i tamo. Primarno krilo, vanjski po potrebi.

Foto - RK Đakovo, Facebook, Autor: Marija Šutalo