Slišković: "Spreman sam gristi za svoj klub!"

Predstavi nam se za početak, tko je Ivan Slišković?
"Dolazim iz Splita, imam 19 godina, rođen sam 1991., igram na poziciji lijevog vanjskog, bio sam u onoj zlatnoj juniorskoj generaciji iz Tunisa, a u prvoj momčadi rukometnog kluba Split igrao sam tri godine. Rukomet sam počeo trenirati s 13 - 14 godina. Trebao sam upisati rukomet, no prije prvoga treninga sam se predomislio i počeo trenirati nogomet. To je, međutim, trajalo samo mjesec dana i nakon toga sam se vratio rukometu."

S kakvim ambicijama dolaziš u rukometni klub Nexe?
"Ove nas sezone očekuje velik broj utakmica, kvalitetnih i jakih. Moje su ambicije da što više napredujem, nametnem se treneru dobrim igrama i treniranjem te da ja i svi navijači budemo zadovoljni mojim nastupima. Mislim da nitko ne treba brinuti za minutažu, ukoliko kvalitetno treniraš i igraš zaslužit ćeš svoje 'mjesto pod suncem'. Nexe je velik i ambiciozan klub, bitno je da momčad dobro funkcionira i da rezultati budu zadovoljavajući."

Ove je sezone u rukometni klub Nexe pristiglo pet novih, mladih igrača.
"Svakoj momčadi treba 'svježe krvi', mlađih igrača koji su željni dokazivanja, koji su, kako se kaže, spremni 'gristi' svaki trenutak utakmice i ginuti za svoj klub."

Osim igrača s kojima si nastupao za juniorsku reprezentaciju, poznaješ li još nekoga od igrača Nexea?
"Na pripremama seniorske reprezentacije upoznao sam Matu Šunjića i Franju Lelića. No, sa svima se znam iz viđenja, s utakmica. Osobno ćemo se upoznati kada dođem u Našice."

Spomenuo si pripreme seniorske reprezentacije...
"Da, bio sam na pripremama prije Svjetskog prvenstva u Švedskoj. S reprezentacijom sam odradio dvije faze, u Makarskoj i Karlovcu. S konačnog sam popisa otpao na kraju. Sada mi predstoji puno rada i dokazivanja kako bi se nametnuo izborniku A selekcije."

Koliko si upoznat s Našicama?
"Dolazio sam u Našice nekoliko puta s bivšim klubom. Grad je, naravno, manji od Splita, ali mi se jako svidio. Znam da su ljudi dobri i pristupačni tako da očekujem ugodan rad i boravak u Našicama."

Tekst: Vjekoslav Mahovlic, rknexe.hr