Argentina, Brazil i Poljska za njemački show

Argentina

Hrvatski ljubitelji rukometa vrlo vjerojatno još uvijek pamte SP u Portugalu i šokantni poraz Červarovih izabranika od Argentine. Bilo je to pet minuta argentinske slave, nakon kojih se momčad Mauricia Torresa vratila u svoju realnost - donji dom svjetskog rukometa.

Naime, najveći uspjeh na Svjetskim prvenstvima Argentina je ostvarila osvajanjem 15. mjesta, 2001. u Francuskoj, dok su posljednja dva nastupa, u Portugalu i Tunisu, završavali na 17. i 18. mjestu. Na ovom prvenstvu Argentinci teško da mogu računati na ozbiljniji plasman, tim više ako se zna da izobrnik Torres na raspologanju više nema daleko najboljeg argentinskog igrača, sjajnog pucača Erica Gulla iz Valladolida.

Gotovo polovina argentinskih igrača dolazi iz Španjolske i Italije, od kojih vrijedi izdvojiti srednjaka Sebastiana Simoneta, suigrača našeg Ivana Vukasa iz Torrevieje te pivotmena Gonzala Caroua iz Arratea. Od internacionala tu je još četvorka iz talijanske lige (Carrara, Civelli, Garcia i Pardales, dok ostatak igrača dolazi iz argentinske lige.

Njemačka

Kada je u pitanju rukomet u Njemačkoj, jedna stvar se nikako ne mijenja; Legendarni brk Heinar Brand ovo će godine proslaviti deset godina na klupi Njemačke. Pod njegovim je vodstvom Njemačka došla do naslova svjetskog i olimpijskog viceprvaka te europske krune, u Sloveniji 2004.. Unatoč superjakoj i bogatoj Bundesligi, odlaskom starijih igrača iz reprezentacije (Kretzschmar, Schwartzer, Stephan, Zerbe, Dragunski) došlo je do pada, tako da su uslijedila dva lošija rezultata, deveto mjesto u Tunisu i peto na EP u Švicarskoj.

Situacija u taboru Nijemaca daleko je od idealne. Gotovo pola momčadi je izvan stroja zbog ozljeda, a najgora je situacija sa Olegom Velykyem, koji navjerojatnije neće biti spreman za sam početak natjecanja. U statusu oporavljenika su i dva supervažna igrača, najiskusniji igrač i glava momčadi Stephan Baur te suigrač mu iz Lemga Florian Kehrmann. Da bi stvar bila gora, na nedavnom prijateljskom susretu protiv Mađarske ozlijedio se Sebastian Preiß i vrlo je vjerojatno kako Brand na Preißa neće moći računati u uvodnim susretima prvenstva, dok bi pivot Andrej Klimowits te lijevi vanjski Torsten Jansen, unatoč ozljedama trebali biti spremni. Također, ozlijede vuku i Holger Glandorf te Rolf Hermann, tako da je gotovo polovica od 20-orice Nijemaca izvan stroja.

Unatoč ogromnim problemima, olakotna okolnost za Nijemce je nešto lakša skupina, što, uz već uobičajenu njemačku upornost i disciplinu te podršku navijača, jamči Nijemcima siguran prolaz u drugi krug, u kojem bi Njemačka napokon trebala biti kompletna. Pridodajmo još i malu sudačku pomoć, koju će Nijemci zbog velikog ugleda i utjecaja u IHF-a zasigurno imati, i nema razloga da Njemačku, untaoč svim objektivnim nedostacima, ne proglasimo za jednog od favorita za najviši plasman.

Poljska

Gledano rukometno, možemo ustvrditi kako je za Poljsku Njemačka definitivno obećana zemlja. Zašto? Upravo na Svjetskom prvenstvu u Njemačkoj 1982. Poljaci su ostvarili, uz olimpijsku broncu iz Montreala 1976., svoj najveći uspjeh, treće mjesto. Još jedna poveznica s Njemačkom je i velik broj poljskih internacionala koji za kruh zarađuju upravo u Bundesligi. Naime, čak 10 Poljaka nastupa u bundesligaškim klubovima i to gotovo polovina u Flensburgu i Magdeburgu. Da bi cijela priča bila zaokružena pobrinuo se izbornik Bogdan Wenta, čovjek koji je u igračkoj karijeri nastupao i za Poljsku i za Njemačku, a uz posao poljskog izbornika obnaša i trenersku dužnost u Magdeburgu.

Osim trojca iz Magdeburga - Gregor Tkaczyk, Karol Bielecki, Bartosz Jurecki, svakako treba izdvojiti vođu momčadi, iskusnog Marina Lijewskog iz Flensburga. Osim njih tu su još i vrlo dobri Mariusz Jurasik iz Kronau/Őstringena te dvojac iz Perkovčeva Schaffhausena, Leszek Starczan i Artur Siodmiak.

Sve navedeno trebalo bi biti više nego dovoljno Poljacima da prođu skupinu, tim više što Brazil i Argentina ne spadaju u red protivnika s kojima bi Poljaci smjeli imati problema. Naravno, svako opuštanje protiv takvih protivnika moglo bi biti kobno. Dovoljno je reći Portugal, Argentina - Hrvatska.

Brazil

U zemlju u kojoj nogometaši uživaju status bogova, rukomet definitivno nije miljenik masa. Stoga ni ne čudi da je najveći uspjeh koji su Brazilci ostvarili na svjetskim prvenstvima bilo 16. mjesto, u Egiptu 1999., dok su na posljednja tri prvenstva bili između 19. i 22. mjesta. Ipak, velik poticaj za igrače Jordia Riberu zasigurno će predstavljati prvo mjesto osvojeno na prošlogodišnjim Panaameričkim igrama, kada su "uzeli skalp" upravo protivniku iz Njemačke, do tada neprisnokovenom vladaru Južne Amerike, Argentini.

Što se tiče igračkog kadra, čak ni bolji poznavateljim rukometa teško da će nešto značiti prezimena poput Bortolini, Vanini, Justino i drugih. Tek jedan brazilski igrač nastupa u inozemstvu; Renato Tupan Rui suigrač je našeg Kristijana Ljubanovića u Wilhemshavenu, dok ostali za kruh zarađuju u domaćoj brazilskoj ligi. Dovoljno za južnoamerički okršaj sa Argentinom, svaki drugi rezultat bila bi senzacija.