Dagur Sigurdsson objasnio vlastite metode komunikacije pa otkrio: 'Mrzim suce i držim se podalje'

Zadarski Sunset Sports Festival ugostio je izbornika hrvatske rukometne reprezentacije Dagura Sigurdssona koji je tom prigodom ponudio pregršt zanimljivih detalja iz reprezentativne svakodnevice.

Iskusni izbornik najprije se prisjetio nedavnog Svjetskog prvenstva, na kojem je s Hrvatskom stigao do srebrnog odličja:

"Imali smo problema s ozljedama nekoliko igrača tijekom turnira, moglo je otići na obje strane. Bili smo blizu poraza od Mađarske i da nismo pobijedili, vjerojatno ne bismo ovdje sjedili. Nekad je toliko tijesno na kraju, a morate shvatiti da igrate gotovo jednako kad pobjeđujete i kad gubite", istaknuo je Sigurdsson, osvrnuvši se potom i na kaznu od 4000 eura koju mu je EHF dao zbog otvorenih kritika na račun organizacije prethodnog Eura:

"Možda nije bilo pravo vrijeme i mjesto da kažem takvo što, ali čuli su nas i došlo je do promjena. I drago mi je da ću platiti za te promjene", rekao je, kako prenosi tportal.

Hrvatski mentalitet i izbjegavanje sudaca

Iako je poznat kao strateg britka jezika koji ne bježi od otvorenog konflikta na terenu, islandski stručnjak svjestan je da takav pristup nosi i određene rizike u odnosima sa sucima:

"Mrzim suce i držim se podalje od njih, da ne upadnem u probleme jer prečesto me muče", iskreno je priznao Sigurdsson, povukavši potom paralelu u kemiji momčadi u odnosu na svoje prijašnje poslove na klupama Austrije, Njemačke i Japana:

"U tim reprezentacijama nisam stekao dojam zajedništva među igračima. U Hrvatskoj je drugačije, svi se drže kao obitelj, češće izlazimo na večere i pazimo na atmosferu. No, znate kako je, i unutar obitelji može biti opasno jer ako se nešto dogodi, to se vrlo brzo pretvori u dramu. To je druga strana medalje."

Dozirana komunikacija i jasne granice

Upravo zbog specifičnog, emotivnog sklopa hrvatskih rukometaša, izbornik inzistira na vrlo odmjerenoj komunikaciji kako ne bi došlo do zasićenja tijekom napornih trenažnih ciklusa.

"Tijekom priprema imamo vrlo malo sastanaka. Ako ih i imamo, uglavnom se radi o sljedećem protivniku, deset do 15 minuta ili pak neposredno nakon treninga. Dakako, igrači se meni mogu obratiti ako imaju problema, ali inače ih pustim na miru. Ako smo pet tjedana zajedno i ja stalno pričam, prestat će me slušati", kazao je šef struke, pojasnivši svoju trenersku filozofiju do kraja:

"Nije da ja s njima ne želim razgovarati, nego je moja priroda takva da neću svako malo zvati igrača da ga pitam kako je. Ne provjeravam igrače, ali ako imaju problem, rado porazgovaram s njima. Puno trenera želi o svemu odlučivati, ja nisam takav, nešto prepustim i igračima, ali nemam problema ni s tim da nekoga izbacim iz momčadi. Dam im povjerenje, ali ga moraju opravdati", zaključio je.