Duvnjak: 'Svakakav sam dolazio igrati za Hrvatsku, srce uvijek prevagne'

Hrvatska je viceprvak svijeta, nestvarno Svjetsko prvenstvo došlo je do kraja, a to ujedno znači i oproštaj Domagoja Duvnjaka od dresa Hrvatske.

Igraj na rukometne utakmice na SuperSport.hr (18+ Igraj odgovorno)

Dule nije mogao ni zamisliti bolji kraj, pogotovo nakon ozljede u drugoj utakmici prvenstva.

“Ni u najluđim snovima ne bih mogao poželjeti ovakvu medalju, posebno nakon ozljede. Veliko hvala svima, ovo ću pamtiti cijeli život. Hvala mojoj obitelji, roditeljima, djeci, suigračima, trenerima, ma svima. Hvala predivnoj generaciji koja me naučila što znači nositi ovaj dres. Odlazim ponosan i hvala ljudima koji su dali život za ovu državu jer da njih nije bilo, ne bih ju ni ja mogao predstavljati. Ovo je samo mali korak za ono što nas čeka u budućnosti.“

Duvnjak je u finalu zabio posljednji gol na susretu.

“Hvala danskoj reprezentaciji jer da njih nije bilo ne bih zabio gol. Osjećaj je čudan, znaš da je to zadnji gol, dug je put, čak 19 godina, dao sam sve od sebe za reprezentaciju i dres. Zaista sam ponosan.“

Na pitanje na što je najponosniji u ovoj dugoj reprezentativnoj karijeri, kapetan kaže:

“Najponosniji sam na to što sa svakim suigračem mogu lijepo sjesti i popiti kavu, mislim da je to bit sporta i života. Imao sam predivne suigrače i trenere, puno sam naučio, ali život ide dalje. Hrvatska je ovaj turnir pokazala da smo se vratili u vrh, bile su to nevjerojatne utakmice i napravili smo čudo. Jedva čekam doći u domovinu.“

Slijedi odmor i doček reprezentacije u Zagrebu.

“Vjerojatno ćemo se večeras malo opustiti, većini će ovo biti prvi doček. Svi su odradili sjajan turnir, svatko je dao svoj doprinos. Imali smo tu privilegiju igrati doma, a kada smo igrali protiv Islanda i znali da moramo pobijediti rutinski, to je bio presudni trenutak. Vidjeli smo da možemo, nadoknadili nemoguće protiv Mađarske, a drago mi je da smo si svjesni da odustajanja nema.“

Za kraj Domagoj je rekao:

“Od prve do zadnje utakmice bila mi je privilegija igrati za Hrvatsku, svakakav sam dolazio na utakmice reprezentacije, ali srce uvijek prevagne. Brojke su ogromne, puno turnira i utakmica, nemam što za više reći nego da sam ponosan.“