Jović: 'Sarač je otišao prerano, a najgore je nama koji ostajemo iza njega'

Zlatko Saračević preminuo je u nedjelju navečer u Koprivnici, a danas su se u Zagrebu brojni rukometni djelatnici i rukometaši upisali u Knjigu žalosti.

"Teško je uopće pronaći prave riječi za prerani odlazak. Znamo svi koliko je Sarač bio velik čovjek, pozitivac, zadesilo nas je preko noći. Kada ste bili s njim, ako ste i bili loše volje, on vas je u trenutku oraspoložio. Ovo je stvarno veliki šok, tuga, rukomet je siromašniji za još jednog velikog čovjeka", govorio je izbornik reprezentacije Hrvoje Horvat.

Od Zlatka Saračevića oprostio se i Lino Červar koji je s njim surađivao tijekom Europoskog prvenstva 2018. godine.

"Bio je vrhunski igrač, ali isto tako treba ga pamtiti kao vrhunskog čovjeka. On je bio moj prvi pomoćnik nakon što sam se vratio iz Makedonije na Europskom prvenstvu 2018. Bilo je lijepo s njim surađivati, a ono što mi je kao glavnom treneru bilo drago, rekao mi je da se osjećao kao trener. I njemu sam dao šansu da radi, da se iskaže, da ima mogućnosti dati svoju ideju. Znamo da je bio jedan od najboljih igrača svijeta, šteta što je prerano otišao zbog te nesretne bolesti kojoj je sigurno na određeni način doprinio i taj trenerski život. Svaki trener koji hoće ponosno i strastveno raditi svoj posao, on je to nesumnjivo radio, suočava se s problemima i nerijetko nema razumijevanja za njega. Sigirno ga je i to pogodilo jer znam kakav je on, taj trenerski život pomogne da čovjek ostari prije vremena i oboli."

Kroz sve ovo teško prolazi Božidar Jović, Saračevićev kum.

"Stvarno je jako teško, ne znam što bih rekao, plačem danima. Ova knjiga bila bi mala koliko smo nas dvojica prošli i što bi trebalo sve napisati. Samo ću reći da je otišao prerano, otišao je na najljepši način kako bi svaki čovjek volio i želio da iz tenisica ode na drugi svijet. Najgore je nama koji ostajemo iza i koji to proživljavamo io sjećat ćemo ga se uvijek."

Tomislav Farkaš sa Saračevićem je igrao i na početku karijere, a ističe koliko mu je Sarač pomogao.

"Noge su mi se odsjekle kada sam čuo. Sarača sam upoznao dok sam još bio maloljetan, on je stigao u Medveščak 1987. kada sam se tek priključio prvoj momčadi. Niti sam još imao vozačku dozvolu, čovjek je živio u Španskom i svaki dan me dvije godine vozio na trening. Prošli smo puno lijepih trenutaka, kada je otišao u Francusku, uvijek se javljao, mi mlađi smo bili ponosni da nas se uopće sjeti. To je bilo fantastično koliko je on imao poštovanje prema nama mladima, a trebalo bi biti obratno. Sarač je bio čovjek na kojeg se nisi mogao naljutiti, nije ti nikada dao razlog da se naljutiš." 

FOTO: Emica Elvedji/PIXSELL