Legice moja, gdje si?

Slika broj jedan. U uvodnom dijelu možete vidjeti sliku s nekakvom čudnom građevinom u lijevom kutu vrlo vjerojatno obasjanom onime što stoji uspravno nad njom. Naravno, nikako ne smijete smetnuti s uma i slobodan let ptice koja je bez sumnje u potrazi za hranom u ovim teškim zimskim vremenima. Međutim, sloboda je u ovom tekstu riječ koja se piše sa strahopoštovanjem jer Legica moja ju nema. Da ima i mrvicu nje danas bih pisao o nastanku njezine gracioznosti, dok se ovako sve svodi samo na veliku čistinu prekrivenu snježnim pokrivačem gdje je trebala biti Legica moja.

Foto: Vedran Stilin

Slika broj dva. Kolo sreće uokoli, vrteći se ne pristaje. Tko bi doli sad je doli, a tko doli, doli ostaje. Nažalost Legice moja to su pravi stihovi za tebe jer okrenuvši kotačić sreće na svome mišu, tvoja sreća i dalje leži zatrpana snijegom i teško da će uskoro ugledati svjetlo dana. Biranim riječima bila si najavljivana, za velika djela predodređena, ali danas to sve pada u vodu jer za nešto više od godinu dana bez ikakvih izlika moraš biti tu. Gdje si?

Slika broj tri. Sreća je okrutna stvar i zna to Legica moja, a kada se s tobom samo našale i stavljaju tvoj nastanak pod znak pitanja onda znaš da tu nema pravde. I neće je biti dok netko moćniji od svih nas ne odluči staviti Legicu moju na svoje mjesto. Jer to mjesto joj i pripada ma koliko god se pravili ludi i seljakali je po drugim gradovima – Legica moja mora biti tu za nešto više od godinu dana. Ne zanima me, na vama je da smislite kako to izvesti jer moram ju vidjeti.

Foto: Vedran Stilin

A bila bi već tu da ima pravde jer njezini začeci počinju početkom desetog mjeseca kada se za usluge Legice moje davalo i više od 800 milijuna kuna. Tada su je svi ismijali i srezali njezinu vrijednost na četiri puta manju cifru što realno gledajući i jest onaj iznos koji zadovoljava Legicu moju, ali nikako ne zadovoljava mene kojemu je to samo prebacivanje odgovornosti i milijuna s jednog čovjek na drugog bez pravog dokaza da ću ju uskoro ugledati.

Da stvar bude još tragičnija trenutno nema onoga tko bi rekao: "Dosta je!" Što u svemu tome vrijedi moj glas koji o ničemu ne odlučuje, čiji govor izgleda kao nijema gestikulacija jer teška srca priznajem kako sam predodređen samo gledati kako nje nema. I neće oni gore iznad onih gore čekati da se nešto promijeni u cijeloj toj priči. Duboko sam uvjeren kako će Legicu moju dobro udomiti na nekoj drugoj lokaciji, u nekom drugom mjestu, dok će nama lijepo upakirati pitanje zar je zaista moralo do svega toga doći. Pitanje na koje ćemo sami morati pronaći odgovor.

Ipak, to je najcrnja pomisao u cijeloj ovoj priči i ne želim o tome niti razmišljati dok postoji i malo šanse da ju ugledam onakvu kakvu sam je i zamišljao. Ona mora biti tu početkom 2009. godine jer bez obzira koliko se vi svi grebali za vlast neki su u ovoj priči samo prolaznici dok bi netko tu trebao ostati za sve nas još dugo, dugo vremena.