Nenad Šoštarić: 'EURO je cilj, duboko vjerujem da dolaze bolji dani za hrvatski ženski rukomet'

Brzo se prilagodio surovoj stvarnosti i dalje je u rukometu gotovo cijeli dan. Izbornik hrvatske ženske rukometne reprezentacije Nenad Šoštarić, ujedno i trener Lokomotive podijelio je razmišljanja o svemu što čeka reprezentaciju, hrvatski rukomet, klub. Rječit, zanimljiv, ponekad bolno iskren i direktan.

Izborniče, kako ste, kako prolaze korona dani?

"Kao i svima. Izlazim kada moram, ljekarna, šetnja s psom, trgovina s hranom… Ostalo vrijeme sam u rukometu. Preko prijatelja i kolega trenera s područja bivše države umreženi smo, putem aplikacije ZOOM i triput tjedno imamo predavanja, okrugle stolove, rasprave. Dakle, ponedjeljkom, srijedom i petkom u 18.00 sati razgovaramo, razmjenjujemo mišljenja, dijelimo, ideje i sl… Tu su uključeni mnogi, od Dragana Adžića, Dragana Đukića, Indire Kastratović, Branka Tamšea, Zdenka Kordija, Olivere Kecman koja godinama živi u Danskoj, Danijela Anđelkovića koji radi u Francuskoj, mene, itd, itd… Danas baš (srijeda) temu drži Slobodan Aćimov kondicijski trener Siofoka, ja u petak imam temu: Tendencije u modernom rukometu. S druge strane preko različitih grupa od Vibera, do WhatsAppa, razmjenjujemo informacije, novosti oko liga, igračica, kalendara, i sl… Naravno da sam u kontaktu i s našim igračicama. To je super jer smo stalno u rukometu. I mogao bih tako nabrajati unedogled…"

EHF je osmislio zanimljiv plan nastavka natjecanja. Ono što nas zanima je turnir završetka kvalifikacija za EURO 2020. godine. Što mislite o tome?

"Gledajte, mislim da je to jako ambiciozan plan. I teško će ga biti realizirati. Daj Bože, da se prevarim, pa korona kriza završi u sljedećih mjesec dana. Najprije svaka ekipa će trebati barem 15 dana da digne formu na kakvu – takvu razinu. S druge strane igrati četiri utakmice u četiri dana, u terminu 1.-7. lipnja je praktički nemoguće. Da bi se to ostvarilo ekipe moraju biti na 100 posto spremnosti. Tko može jamčiti da će se to dogoditi, ako kriza potraje još samo mjesec dana. A puno je izvjesnije da će ona potrajati još duže. Po meni, mnogo je realnije da se to dogodi u rujnu kada postoji EHF Team week, tada su ekipe već prošle ljetno pripremno razdoblje, počela su i mnoga prvenstva, nešto utakmica djevojke imaju u nogama. To bi se tada moglo odigrati. Inače, jako je zanimljiva ideja da se EHF Kup i Challenge Kup, gdje ove sezone imamo Podravku i Lokomotivu igra turnirskim sustavom. To sam i ranije predlagao. Doduše, sada će to biti teško realizirati u tjednu koji je EHF predložio (15. – 21. lipnja) jer su djevojke vikend prije imale četiri utakmice kvalifikacija za EURO, putovanja, sitne ozljede koje su neminovne."

Hrvatska je napravila sjajan posao u prva dva kola i realno to natjecanje nam ne bi smjelo izmaknuti, zar ne?

"Mislim da ne. Mi smo si jasno postavili cilj na početku kvalifikacija, a to je prolazak na prvenstvo. To je realnost, osobito nakon što smo pobijedili u prva dva susreta, i snimili izravne protivnice. E sada, se tu pojavljuje dodatni problem. EURO je trebao biti nakon Olimpijskih igara kada mnoge ekipe idu u pomlađivanje, i s novim snagama. Sada je EURO prije Olimpijskih igara, i mnoge će reprezentacije to koristiti da provjere svoje udarne snage. Ali ja sam optimist. Naše cure odrastaju. Do tada će se potpuno oporaviti Ćamila Mićijević, Ana Debelić i druge. Ostali smo doduše bez Marine Glavan koja je trudna i želimo joj svu sreću, ali budemo li u ostalom dijelu kompletni, trebali bi biti dobri i jaki za to Europsko prvenstvo. Cure jako napreduju. I siguran sam da dolaze bolji dani za hrvatski ženski rukomet."

Koliko uspijevate održati vezu s njima ovih „korona dana“?

"Meni to nije problem. Na mobitelu sam stalno. U posljednji trenutak, valjda zadnjim letom u Hrvatsku su se vratile Ivana Kapitanović i Tea Pijević iz Francuske, u Poljskoj su ostale Valentina Blažević i Gabrijela Bešen, Dora Krsnik u Francuskoj, Ćamila Mićijević u Mađarskoj. Ali svi smo na „žici“ stalno. Treniraju po posebnim programima koje su dobile, i čekaju bolje dane. S ostalim igračicama reprezentacije, koje su u Hrvatskoj, uglavnom je sve u redu. Muči ih neizvjesnost, kao i sve nas, hoće li se i kada nastaviti sezona, mogu li klubovi isplatiti ono malo što im daju, itd, itd. Nije im lako."

Kada smo već kod domaćih igračica, što i kako dalje. Prvenstvo je blizu kraja. Ali nije gotovo. Treneri su bez posla, mnogima prijeti i izostanak plaće…? Puno je otvorenih pitanja?

"Nije lako odgovoriti na to pitanje. Neizvjesnost je posvemašnja. Mnogi kažu, vratimo se sebi i svojoj proizvodnji. Pa mi to u ženskom hrvatskom rukometu jedino i imamo. Pustimo Podravku sa strane. Naše rukometašice su nažalost naučene igrati za vrlo male ili nikakve novce. Sve su to poluamaterski ili čisto amaterski klubovi. Volio bih da nam se dogodi nešto što sam danas vidio u jednim našim novinama, a napravila je Švedska. Tamošnja Vlada je za sport i kulturu, u ovoj krizi, izdvojila 90 milijuna eura. I to je podijelila 50 – 50 posto. Uz dužno poštovanje kulturi, a vjerujte mi, ja vrlo često idem u kazalište, kino, čitam knjige, gledam serije i općenito uživam u kulturnim predstavama, ali da je raspodjela 1-9 za sport i kulturu u Hrvatskoj, to ipak nije pošteno. Mislim da bi to trebao biti putokaz i za Hrvatsku."

Što napraviti s ligama? Kako ih privesti kraju?

"Različite zemlje su primijenile različita rješenja. Švedska, Norveška, Slovačka su proglasile kraj natjecanja, i klubovi su raspustili ekipe. Slovenija je proglasila prvaka ekipe koja trenutačno vode, Bundesliga razmišlja o proširenju i da nitko ne ispada. Kod nas je, što se rukometašica tiče nešto lakše donijeti odluku jer su djevojke odigrale dvije trećine lige. I manje – više zna se vrijednost ekipa, odnosno tko bi nas na jesen trebao predstavljati u Europi. Realnost, zapravo svi znamo. Kod rukometaša finalni dio još nije ni počeo. Nije lako donijeti odluku. Pred čelništvom je velika zadaća."

I za kraj, kako funkcionira Lokomotiva u ovim teškim danima?

"Mi smo 11. ožujka imali posljednji susret lige sa Sesvetama, dan kasnije trening i sada ispada nesretnog 13. ožujka, u petak zaustavili sve aktivnosti. Dopustili smo djevojkama koje nisu iz Zagreba da odu svojim obiteljima, i tamo budu u karanteni kako to propisuje Nacionalni stožer civilne zaštite. Dobile su program vježbi Pere Kuterovca i siguran sam da ga u cijelosti provode. To je važno s jedne strane psihološki, da su nečim okupirane, s druge strane da se ne opuste. Dakako, da to nije ni 30 posto onoga što stvarno rade kada su u punom treningu, ali ne smiju prestati s treningom, jer bi to bilo pogubno." 

#ostanitedoma

AUTOR: HRS

FOTO: Luka Stanzl/PIXSELL