Rukometna Europa u Hrvatskoj 2014?

Tek smo odradili jednu smotru, već valja razmišljati o drugoj. I dok se izbornik Lino Červar, ali i svi ostali izbornici velikih reprezentacija, žale na novi sustav europskih kvalifikacija, u kojem je jedna Hrvatska u istom rangu s Grčkom, a Francuska s Luksemburgom, rukometni čelnici brinu druge brige.

Do 15. svibnja valja naime poslati i službeno pismo namjere u EHF i kandidirati Hrvatsku za domaćinstvo europske smotre. Sve su predispozicije tu, odnosno, tu su dvorane, a to je najvažniji preduvjet za ugošćivanje realno najjačeg rukometnog natjecanja. Tu je i "know-how", termin kojeg toliko vole koristiti novopečeni menadžeri, no u ovom je slučaju sasvim primjeren, jer uz svjetsku smotru žena i muškaraca (2003. odnosno 2009. godine) ugostili smo već jednom i europsku smotru muškaraca 2000. godine. Naučili smo sve oko organizacije, znamo što i kako, koje su zamke a koje prednosti domaćinstva.

Na stranu to što je trenutno recesija, pa slabo popunjeni proračuni gradova još nisu uspjeli namiriti troškove organizacije, oko čega je bilo toliko vike pred samo Svjetsko prvenstvo. Na stranu i to što će dvorane, većina izgrađene po modelu javno-privatnog partnerstva, ili pak uz kredite, opterećivati proračune jedinica lokalne samouprave još doslovce desetljećima.

Sve to imamo, trebali bismo iskoristiti, ne valja da dvorane zjape prazne jer su sportašima preskupe, a izvođačima možda ne toliko interesantne.

I premda je još daleko do te europske smotre, jer do tada treba odraditi još nekoliko europskih i svjetskih prvenstava, a tu su i Olimpijske igre, možemo reći da će Hrvatska i tada imati fantastičnu reprezentaciju. Oni koji nisu stigli zamijetiti, naši rukometaši već godinama su konstanta vrha svjetskog (europskog) rukometa i nema razloga da tako ne bude i u budućnosti. Tim više što su mlade nade upravo nedavno pokazale da na njima svijet – uz dakako još kaljenja i znoja - može ostati.