"U Vinkovcima je najljepše"

S obzirom da je na samom početku priprema za novu sezonu doživjela neugodnu ozljedu šake, prvo pitanje koje se logično nametnulo bilo je ono o zdravlju, najvažnijoj stvari kada su sportaši u pitanju...

"Već dva-tri tjedna normalno treniram, tako da mogu reći da je ozljeda stvar prošlosti. Malo je nezgodno kada vam se takve stvari dogode na samom početku priprema, budući da je onda teško dohvatiti natjecateljsku formu. No, sezona je dugačka, tako da ima vremena. Ne sumnjam da će stvari ubrzo sjesti na svoje mjesto", rekla nam je Tihana Ambroš, koja za vrijeme boravka u rodnom gradu redovito trenira na pomoćnim terenima HNK Cibalia.

Želja joj je što spremnijom se vratiti u Podgoricu, budući da njen novi klub ove sezone ima vrlo visoko postavljenu "letvicu". Rukometašice Budućnosti nastupaju na nekoliko "frontova", a cilj je na svakom isti - otići što je dalje moguće.

"Ove sezone startala je Regionalna liga, u kojoj nastupaju klubovi iz sedam zemalja. Trenutno smo potpuno fokusirani na to natjecanje, s obzirom da Liga prvaka starta tek u studenome. Atmosfera u ekipi je odlična, dobro treniramo, tako da su svi preduvjeti za dobar rezultat ispunjeni", smatra Tihana, jedna od rijetkih strankinja u Budućnosti. Uz nju, tu su Ruskinja Močalina i Mađarica Kindl. Trener je također Mađar, Gyula Zsiga.

Inače, vinkovačka se rukometašica u glavnom gradu Crne Gore skrasila nakon iznimno uspješne epizode u Španjolskoj, u kojoj je provela tri sezone. U drugoj od njih je, nastupajući za Ribarroju, "dogurala" do polufinala Lige prvakinja, što ističe kao svoj možda i najveći uspjeh u dosadašnjem dijelu karijere.

"Istina, velika je stvar plasirati se među četiri najbolje momčadi u Europi. U Španjolskoj se jako puno ulaže u rukomet, dovode se kvalitetne igračice iz raznih europskih zemalja, tako da ni rezultati ne izostaju. Svake sezone se četiri-pet ekipa bori za naslov prvaka, što znači da imate puno teških i zahtjevnih utakmica u "nogama". A kad je tako, spremni ste za kvalitetne nastupe i u Ligi prvakinja"

Naravno, kako to obično biva, put do europske elite nije bio nimalo lagan. Tihanin je započeo još tamo 1992. godine, u RK Vinkovci. Već tada bilo je jasno da u toj Vinkovčanki ima ono "nešto", a potvrda je stigla četiri godine poslije, kada Tihana seli u Podravku. Pa iako je s koprivničkim klubom osvojila dva Prvenstva i Kupa Hrvatske, vinkovačka rukometašica se posebno rado sjeća sezona u Osijeku.

"U Osijek sam iz Podravke došla 2001. godine. Odigrala sam tamo tri sezone i mogu reći da je to razdoblje koje ću uvijek pamtiti. Atmosfera u ekipi bila je odlična, rezultati su bili dobri... Baš je gušt onda bio igrati".

A gušt je, kaže Tihana, igrati i za hrvatsku reprezentaciju. Pred izabranicama Zdravka Zovka je Europsko prvenstvo u Makedoniji, a očekivanja javnosti dosta su velika. Ženska reprezentacija je posljednjih godina živjela u "sjeni" svojih muških kolega, je li konačno došlo vrijeme za zamjenu uloga?

"Kvalitetnu reprezentaciju imamo, to nije sporno. No, sve reprezentacije koje će nastupiti u Makedoniji nisu tamo došle slučajno. Iako je opća ocjena da je skupina s Njemačkom, Srbijom i Makedonijom povoljna za nas, moramo biti oprezne. Trebamo maksimalno ući u svaku utakmicu i ne gledati previše unaprijed"

Upravo je maksimalni i pošteni pristup svakoj utakmici i treningu razlog što se Tihana Ambroš već sada s ponosom može osvrnuti na svoju karijeru, iako, naravno, uvijek želi više i bolje.

"Pa, voljela bi osvojiti naslov svjetskog prvaka, to još nisam uspjela (smijeh)... Svaki sportaš uvijek teži najboljem, tako i ja. Ako izuzmemo ovu ozljedu šake, mogu reći da tijekom karijere nisam imala problema za zdravljem. Nadam se da će tako ostati u budućnosti", otkrila nam je Tihana.

Hoće li nakon završetka igračke karijere ostati u rukometu nije mogla decidirano odgovoriti. "Trenutno sam usredotočena samo na igru, o budućnosti ne razmišljam. Trenerski posao me dosad nije previše privlačio, no tko zna. Možda se jednog dana pronađem i u tome."

I dok je mogućnost trenerske karijere ostavila otvorenom, oko jednog Tihana nimalo ne dvoji. Iako joj je u svim gradovima u kojima je živjela bilo lijepo, nema njoj do Slavonije i Vinkovaca.

"Uvijek sam bila posebno vezana za obitelj i svoj grad. I gdje god sam igrala, koristila sam svaku mogućnost za doći kući i udahnuti malo slavonskog zraka. Nema sumnje, čim završim s rukometnom karijerom vraćam se živjeti u Vinkovce".

Do tada Tihanu očekuje još dosta utakmica i pretrčanih kilometara. Prve je napravila odmah nakon našeg razgovora, nižući krugove oko pomoćnog igrališta vinkovačkog nogometnog prvoligaša...