Zlatko Saračević pokopan u Aleji hrvatskih velikana na Mirogoju

Posljednjem ispraćaju jednog od najboljih hrvatskih rukometaš, ali i uglednom rukometnom stručnjaku uz neutješnu obitelj, prisustvovali su brojni prijatelji i suigrači, predstavnici klubova, osobe iz javnog života...

Među ožalošćenima bili su i njegovi suigrači iz zlatne Atlante 1996., Smajlagić, Jović, Matošević, Ćavar.....kao i članovi još jedne zlatne generacije hrvatskog rukometa Balić, Metličić, Džomba, Zrnić...

Naravno, došle su i Saračeve djevojke iz Podravke, svaka s ružom u ruci.

"Zatvorila se još jedna rukometna knjiga, knjiga izuzetno bogatog sadržaja i s mnogo stranica. Knjiga velikih ostvarenja, dobrih i plemenitih djela. Prestalo je kucati veliko srce, umro je naš dragi Zlatko Saračević Sarač. Ta je vijest poput munje pogodila Koprivnicu, Hrvatsku i cijeli rukometni i sportski svijet. Umrla je istinska rukometna legenda, sportaš iznimnog kova, ali prije svega izniman čovjek", istaknuo je predsjednik Hrvatskog rukometnog saveza Tomislav Grahovac.

Saračević je umro u nedjelju u bolnici u Koprivnici nakon što mu je pozlilo poslije utakmice protiv Lokomotive.

Saračević je bio legendarni desni vanjski, a karijeru je počeo u Borcu iz Banja Luke. U Borcu je proveo deset godina osvojivši naslov prvaka bivše države i kup. Iz Banja Luke je 1987. preselio u zagrebački Medveščak gdje je proveo tri godine osvojivši dva Kupa Jugoslavije (1989, 1990).

Nakon Medveščaka igrao je u Nimesu, Bordeauxu, Istresu i Creteilu. U Francuskoj je osvojio dvije titule prvaka s Nimesom, a zatim se 1997. vratio u Hrvatsku u redove Zagreba. Tri sezone je proveo u redovima hrvatskog prvaka, a zadnje dvije stanice njegove igrače karijere bile su Veszprem i Zamet gdje je završio igračku karijeru i počeo raditi kao trener.

Saračević je u dresu Jugoslavije osvojio dvije velike medalje - zlatnu medalju na Svjetskom pvenstvu u Švicarskoj 1986. i brončanu medalju na Olimpijskim igrama u Seulu dvije godine kasnije.

Vrhunac karijere doživio je u dresu hrvatske vrste osvojivši zlato na OI u Atlanti 1996. godine. S Hrvatskom je bio i svjetski doprvak sa SP-a na Islandu 1995., osvajač brončane medalje na Europskom prvenstvu u Portugalu 1994. i zlata na Mediteranskim igrama 1993. u Languedoc-Roussillonu.

Kao član hrvatske reprezentacije 1996. godine dobitnik je Državne nagrade za šport "Franjo Bučar".

Trenersku karijeru je započeo na klupi Zameta, a vodio je i Nyíregyhazi, Čelik, Dubrovnik, PPD Zagreb, te Podravka Vegetu. 

FOTO: Davorin Višnjić/PIXSELL