Humanitarnom utakmicom priveden kraju Rukometni kamp za vratare Galeb 2015.

Svi okupljeni, njih oko 700 na tribinama, mogli su uživati u majstorijama znalaca ove igre, na parketu su bili nositelji olimpijskih, svjetskih i europskih medalja koji su dali svoj poseban obol, a rijetko će se više ikada na nekoj utakmici okupiti takva rukometna imena poput Stefana Kretzschmara, Patrika Ćavara, Mirze Džombe, Jakova Gojuna, Nikše Kaleba, Manuela Štrleka, Mirka Alilovića, Danijela Šarića, Marina Šege, Zlatka Horvata ... Bila je to prekrasna večer u kojoj su na kraju svi pobjednici, redale su se asistencije, jer nije bilo važno biti strijelac, nego nastupati. Pa su tako i „momci“ u momčadi Zlatne godine, veterani rukometa odigrali susret „obrnutom pirijom“ više gledajući kako se zabaviti, razveseliti publiku.

Zbog svojih asistencija MVP susreta proglašen je Stefan Kretzschmar, najbolji vratar je bio Danijel Šarić, a najefikasniji, kao u svoja „zlatna doba“ bio je Patrik Ćavar. Slavni njemački rukometaš bio je i „glavna meta“ svih nakon dvoboja, fotke koje su već preplavile društvene mreže, ali jednako tako i ostali igrači nisu sa parketa odlazili dobrih pola sata po završetku dvoboja jer su svi željeli uspomenu na ovaj veličanstveni događaj.

Za vrijeme utakmice – zabava. Džomba je bježao u kontre i jedino ga je mogao zadržati Davor Dominković sa zamolbom za jedan „selfie“. Prebrzi Zlatko Horvat i Manuel Štrlek odlučili su pomoći veteranima igrajući u „drugoj brzini“, braća Karačić – Ivan i Igor su dirigirali igrom sa sredine. Vratari su bili svjetska klasa, obožavali se nadigravati sa napadačima, ali su Zlatne Godine preko svojih kružnih napadača Svena Krile i Ive Glavinića sa crte zabijali, Darko Galić je znao i sa devet metara šutem iza leđa pokazati svu čar rukometa.

Na kraju je sve završilo zajedničkim druženjem u Tučepima, gdje su pretresale sve aktualne rukometne priče, zabavilo se i zapjevalo, pobjedu su ionako uzeli svi. Bio je to krasan završetak jedne sportske večeri, happening kakvog je Rukometni kamp vratara Galeb 2015. zaslužio jer je Mario Čaljkušić u ovih pet godina stvorio brend koji je prepoznat u cijelom svijetu.

Mario Čaljkušić se osobno zahvalio za pomoć tijekom kampa Jakši Baloeviću, zastupnik u Hrvatskom saboru (Novi val - Stranka razvoja), koji kada je god moguće pomaže u svim područjima života. Ovaj put je pomogao je Udrugama Most i Sunce sa po tri tisuće kuna svakoj, kao i Udruzi srednjoškolaca i studenata otoka Brača (tri tisuće kuna) i Udruzi "Brački pupoljci" (pet tisuća kuna).

Davor Dominiković: "Hvala organizatorima, pogotovo Mariju Čaljkušiću. Stalno su me pozivali, ali nije se moglo ostvariti do ove godine. Ni ove godine nažalost nisam mogao nastupiti zbog ozljede ramena koju liječim. Ali, vjerujem da je samo moja nazočnost bila dovoljna."

Patrik Ćavar: "Da moram u kontinuitetu igrati sigurno bi bilo drugačije, ali ruka još sluša. Stefan je rekao da sam mu bio uzor, to mi jako puno znači, on je super igrač, ali i ikona njemačkog rukometa."

Danijel Šarić: "Drago mi je što sam došao ovdje. Ovo mi je drugi posjet kampu vratara, odlični su domaćini. U utakmici je svatko dao svoj mali doprinos i drago mi je što su igrači dva dana odvojili od ljetnih odmora."

Slavko Goluža: "Hvala svim igračima koji su se odazvali ovoj humanitarnoj akciji. Bilo je ugodno, tijekom utakmice smo na klupi prepričavali doživljaje. Najveći je pobjednik publika, hvala im što su došli u velikom broju."

Mirko Alilović: "Bilo je opušteno, zezancija, nitko se nije ozlijedio. Svi smo na odmoru, a neki su se digli iz mirovine. Nadam se da je publika uživala i drago mi je što su došli u ovolikom broju."