Predstavljamo sudionike SP-a: Za Angolu je svaka pobjeda veliki uspjeh

Kada se govori o angolskom rukometu, uglavnom je u fokusu ženski rukomet. Angola ima vrlo dobru žensku reprezentaciju koja dominira afričkim rukometom dok je muška ipak nešto lošija. O tome govore i nastupi na velikim natjecanjima, oni su bili rijetki i ne previše uspješni.

Čak i ako gledamo afričke okvire, Angola kroz svoju povijest ima samo tri odličja i to tri treća mjesta. Na Afričkom prvenstvu 2004. godine u Egiptu Angola je prvi put došla do odličja i to nakon što je u polufinalu poražena od Tunisa 39:35 da bi nakon toga u susretu za treće mjesto svladala Alžir 31:30.

Ponovno u Egiptu, samo 2016. godine, Angola je još jednom bila na postolju. Još jedno treće mjesto i u neku ruku dosta sličan rasplet. Za razliku od prošlog odličja, za ovo je Angola morala odraditi i četvrtfinalnu rundu gdje je tijesno svladala Maroko s 22:21 nakon čega nije imala nikakve šanse protiv domaćina, Egipat ju je pregazio s 25:15 da bi ponovno broncu osvojila preko Alžira koji je ovaj put svladan s 24:19.

Da Angola ima dobru generaciju, pokazalo je i sljedeće Afričko prvenstvo dvije godine kasnije u Gabonu gdje je stigla treća bronca. Tu je ponosno stradao Alžir, samo ovaj put u četvrtfinalu s 29:27 nakon čega je uslijedila katastrofa protiv Tunisa 34:14. No već su Angolci pokazali kako se mogu u kratkom roku oporaviti od ružnog poraza pa su tako u susretu za treće mjesto svladali Maroko s 29:26.

Na ovogodišnjem Afričkom prvenstvu Angola je ponovno bila u polufinalu, ali ovaj put nije uzela odličje. U promijenjenom sustavu natjecanja nije bilo četvrtfinala u nokaut fazi već se odmah igralo polufinale, tu je Angola po običaju teško stradala protiv Tunisa 39:23, a ovaj put u susretu za treće mjesto izgubila je od Alžira 32:27.

Angoli ovaj put nije pomogao niti iskusni kapetan Giovane Muachissengue, prvi vratar reprezentacije i jedini Angolac koji se uspio probiti u All-Star momčad tog natjecanja.

Što se tiče nastupa na svjetskim prvenstvima, Angola je u sva četiri slučaja završila među posljednjima. U Tunisu 2005. godine zauzela je 20. mjesto s jednom pobjedom i to protiv Kanade s tijesnih 27:26. Dvije godine kasnije u Njemačkoj upisana je pobjeda više, ali plasman za mjesto lošiji, na 21. mjesto. U skupini President's Cupa svladala je Katar 33:27, Azijci još uvijek nisu imali strance kao danas i bili su skromna reprezentacija da bi u susretu za 21. mjesto svladali Grenland s 29:28. Na sljedeći nastup čekalo se do Francuske 2017. godine kada je Angola završila na dnu sa svih sedam poraza da bi na prošlom SP-u završila na 23. mjestu ponovno s dvije pobjede. U skupini je šokirala ovaj put puno kvalitetniji Katar s 24:23, a u susretu za 23. mjesto svladan je Japan s 32:29.

Ta reprezentacija je u velikoj mjeri slična ovoj današnjoj. Na vratima će i dalje većinu posla odrađivati Giovane Muachissengue, ključnu ulogu u kreaciji napada imat će jedini igrač koji igra van Angole Rome Hebo, inače član Dinama iz Bukurešta. Ostali svi igrači nastupaju u angolskim klubovima, a treba zapamtiti imena Adelina Andersona Pestane i posebno visokog lijevog vanjskog Edvalda Ferreire.

Angola je s pripremama počela već 14. prosinca u Lubangu gdje je prvo radila na fizičkom dijelu priprema, a kasnije je prešla na taktički dio. Posao u skupini neće biti lagan, Hrvatska i Katar su definitivno jači, a s Japanom bi se trebala voditi bitka za treće mjesto. 

Angolski rukometni savez, Facebook