Zašto svi mogu igrati, a rukometaši ne mogu?

U hrvatskom klupskom rukometu vlada potpuni kaos. Prvenstvo je prekinuto do kraja svibnja i onda će se brzopotezno odraditi sve utakmice i do kraja lipnja zaključiti sezona. Sve je to već poznato kao što je poznato i da je to dovelo do nove polarizacije između PPD Zagreba i Nexea.

Iako se najviše piše o PPD-u i Nexeu kao dvije suprotstavljene strane, u cijeloj priči zaboravljaju se ostali klubovi, njihove želje i koliko su oni pogođeni. Veliki broj klubova ima dobru argumentaciju zašto ovo nije dobro niti za njih, a niti za hrvatski rukomet, ali nisu saslušani.

PPD Zagreb je u velikim problemima s pozitivnim testovima, samoizolacijom, nije imao čak niti igrača za odigrati osminu finala Lige prvaka protiv Flensburga i u klubu su procijenili kako je prekid prvenstva u njihovom najboljem interesu. Treba uzeti u obzir kako se svi ti igrači koji i nisu bili zaraženi moraju ponovno vratiti u ciklus treninga, pronaći formu što je proces i treba vremena, a Zagreb ove sezone nije tako dominantan kao što je bilo i ulog je definitivno velik.

Sve priče o brizi za zdravlje treba ipak uzeti u obzir kao samo dodatni paket u cijeloj situaciji jer, realno, svatko na kraju gleda sebe i pokušava napraviti ono što je u njegovom najboljem interesu. Tako je u Zagrebovom interesu da se pročisti cijela situacija i dobije dovoljno na vremenu za potpunu konsolidaciju i nastavak borbe za titulu. Isto tako Nexeu s druge strane odgovara situacija u kojoj bi se prvenstvo nastavilo, a Zagreb kao glavni konkurent ne bi bio potpuno spreman.

U cijelu priču u konačnici je uvučen kompletan hrvatski klupski rukomet, a klubovi su stavljeni pred gotov čin. Proteklih dana bilo je opasnih izjava koje moraju zabrinuti sve u hrvatskom rukometu. Posebno je zazvonila ona kako se određeni klubovi neće javno buniti u strahu od sudačke odmazde.

Da je takvo što moguće, potvrdilo nam je nekoliko klubova tražeći anonimnost, ali uz dodatak kako je suđenje u Hrvatskoj ionako nerijetko problematično. Ono što klubove najviše brine je stanka od mjesec i pol i onda nastavak sezone za koji neki nemaju niti predodžbu u kakvom će sastavu moći nastupiti. Dio ima igrače koji imaju obrazovne obaveze, nekima su igrači pod ugovorom do kraja sezone po starom rasporedu, neki pak imaju problema s terminima u dvoranama koji su dogovoreni do određenog datuma, a svi imaju problem s financijama. Sve je to dodatni trošak za klubove koji ionako jedva preživljavaju.

Hrvatski rukometni savez isto tako najavio je i obavezno procjepljivanje za sve klubove i to ne samo igrače i igračice već i za sve koji sudjeluju u organizaciji i odigravanju susreta. Kao prvo i osnovno, ogroman broj Hrvata s velikom nadom svakodnevno provjerava emailove jesu li dobili poziv za cijepljenje. Međutim svakodnevno iskaču određene prioritetne skupine koje redom uskaču ispred radno sposobnog stanovništva koje konstantno dolazi na kraj reda prioriteta. Možda imamo problem sa shvaćanjem i razmišljanjem, ali zašto bi bilo tko iz klubova u trenutku kada su svi poispadali iz Europe, a reprezentacije nemaju velikih natjecanja, preskočio nekoliko stepenica i došao na red za cijepljenje ispred onih koji također čekaju cjepivo?

Cijepljenje u Hrvatskoj još uvijek nije obavezno već je preporuka, među tim velikim brojem rukometnih djelatnika, statitičara, zapisničara, vozača, trenera, igrača, igračica, postoji i dobar broj onih koji se ne žele cijepiti. Što ćemo s njima? U odluci Upravnog odbora stoji da SVI moraju biti procijepljeni, što ćemo s onim klubovima i pojedincima koji odbiju cjepivo?

"Iz principa se ne želim cijepiti dok ne dođe na mene red. Moji roditelji još nisu dobili cjepivo, bilo bi krajnje bezobrazno da ja u naponu snage idem preko reda", kaže nam jedan član naših najboljih klubova. I u pravu je. Svaki dan se govori o prioritetima i praćenju da sve prođe prema postavljenim pravilima. Ovo izlazi iz tih okvira.

Uostalom, postoje COVID protokoli, u svim sportovima i klubovima mogu ih se pridržavati, nastavljati natjecanja i ne dramatizirati, a ovdje se stvara problem. Nitko nije prekinuo sezonu osim Slovenaca koji su stavili pod ključ sve, a u mnogim državama situacija je puno gora nego u Hrvatskoj. Svi imaju protokole i sve rade prema njima. Zna se što se događa ako je netko zaražen, što se događa ako je više zaraženih i kako sve to pokušati spriječiti.

Ono što je paradoksalno, čak niti Stožer civilne zaštite nije tražio prekid jer da je tražio, ne bi se prekinula samo rukometna sezona. Ovo je svojevoljna odluka o prekidu sezone iz rukometnih krugova. Ostaje dojam da donosi više štete nego koristi. Još bi bilo razumljivo da se prekid sezone dogodio na nekih 15-ak dana u najkritičnijem razdoblju, ali mjesec i pol u trenutku dok se svi sportovi prilagođavaju i bore s pandemijom najbolje što mogu, ovo se ne čini dobrim izborom i definitivno narušava regularnost natjecanja.

Nastavak sezone bit će praktički nova sezona, karte će biti promiješane na drugi način, a prema običaju najviše će stradati oni mali koje ionako nitko ništa ne pita. O teškoj situaciji u muškim i posebno ženskim klubovima najvišeg ranga oni koji su donijeli ovu odluku, uopće nisu razmišljali. A ova odluka donosi i brojne posljedice. 

FOTO: Marko Lukunić/PIXSELL