Arena - kazalište?

Javlja jedan naš čitatelj: "…Ne mogu vjerovati, što nije u redu s tim ljudima? Ja nisam uspio dobiti ulaznicu, ali kod mene pred TV-om je vladala žešća navijačka atmosfera nego u Areni. Kao da nije igrala repka…"

I upravo tih par redaka najbolje opisuje jučerašnji problem. Igrala je Hrvatska, a prepuna dvorana, od impresivnih 15 tisuća mjesta, bila je u najbolju ruku mlaka. Postavlja se pitanje tko je dobio te ulaznice, jesu li sve redom bili ljudi koji su na otvorenje Arene išli jer je to bilo društveni "must", dok su svi pravi zagriženi navijači ostali kod kuće?

Jedni kako odgovor na to pitanje nude impresivnost, doslovce glomaznost Arene, numerirana sjedala i slabu akustičnost, koji su neprijatelji pravog navijanja. No, ukoliko se sjetimo Višnjika i olimpijskih kvalifikacija koje su naši odigrali u Zadru, među ostalim i s Rusima, nekako te tvrdnje ne stoje.

Višnjik je tada također bio nov i velik za Zadar, sjedala su također bila numerirana, no na svakom susretu kojeg je odigrala naša reprezentacija grmjelo je. Tornado je dao sve od sebe, no na svojim mjestima nisu ostajali ni "obični" gledatelji, već su svi zajedno u svakoj od 60 minuta pjevali, vrištali, pljeskali…

Ne stoji ni konstatacija da Zagrepčani nisu dvoranska publika, jer smo imali prilike vidjeti kako se navija za vrijeme utakmica CO Zagreba u Ligi prvaka.

A u subotu se doslovce čula škripa tenisica na parketu, upute trenera i međusobni povici igrača. Jedino kad su se grla udružila bilo je u izražavanju "lijepih želja" slovenskom delegatu, koji je tako poslužio kao dokaz da možemo - kad hoćemo.

Dakle, mora da je u dvorani bila kriva publika. Je li to istina, saznat ćemo danas, kad u Osijeku igra sasvim ista postava s jedne i druge strane parketa, no vjerna osječka Kohorta najavila je pravo navijanje i pravu atmosferu.

Međutim, treba razmisliti i na vrijeme poduzeti nešto da se kazalište ne ponovi i za vrijeme SP-a. I tu se također javljaju oprečna mišljenja, neki dobri poznavatelji prilika u Splitu kažu da postoji (velika) mogućnost da i tamo bude mlako, a drugi dodaju da su i ulaznice za glavni turnir u Zagrebu kupili ljudi kojima do žestokog navijanja – nije. No, neki su i mišljenja da kad bude "zaozbiljno" a ne samo prijateljski susret, da će se navijati.

Ono što se može slobodno reći je da treba "napaliti" gledatelje. Da treba ponovno dići, posebice putem medija, hrvatski ponos i vjeru u reprezentaciju, da treba gradove domaćine obojiti u "kockice" i u preostalih 2-3 tjedna učiniti sve da Hrvati imaju onu pravu prednost domaćeg parketa.