Napoleonski trijumf ili Andersenova bajka

Ogled francuske i danske rukometne reprezentacije trebao bi biti poslastica za sve sladokusce. S obzirom da su obje momčadi u dosadašnjem tijeku svjetske smotre poraze upisale tek od sudionika drugog polufinala, Hrvatske i Poljske, nema sumnje da se radi o dvije od četiri trenutno ponajbolje ekipe planeta.

Francuzi su i prije slijetanja na hrvatsko tlo slovili kao drugi najveći favoriti za naslov prvaka. Tu su ulogu opravdavali sve do utorka, kada su morali priznati premoć izabranicima Line Červara, no nad tom se utakmicom i dalje nadvija znak upitnika. Koliko su se francuski reprezentativci čuvali za sam kraj natjecanja? Koliko je Claude Onesta kalkulirao? Znači li konačan rezultat da se Francuzi ne mogu nositi sa sebi ravnima?

Točno objašnjenje ponudit će tek Danci, ali neke se stvari mogu naslutiti i ranije. Za početak, jasno je da je utrošak energije bio na nižoj razini. Nikola Karabatić odigrao je tek pola sata, a u prijašnjim je susretima bio ne samo najbolji pojedinac svoje momčadi, već i jedan od najboljih igrača cijelog prvenstva. Thierry Omeyer protiv Hrvatske nije odigrao niti minute, a upravo je nama vrlo dobro poznato kakve su njegove mogućnosti. Osim toga, Onesta se će se zasigurno u manjoj mjeri oslanjati na igrače poput mladog Xaviera Baracheta ili u Zagrebu nevidljive Christophea Kempea i Sebastiena Bosqueta.

S druge strane, Trikolore krasi pobjednički mentalitet i svatko tko sumnja da će Daniel Narcisse, Luc Abalo, Michael Guigou i ostali biti na visini zadatka kada to bude najpotrebnije mogao bi se neugodno opeći. Ključnim bi se moglo pokazati (ne)nastupanje francuskog "ministra obrane", Didiera Dinarta, koji se muči s ozljedom. Pritom Francuska nikako nije samo skupina izvrsnih pojedinaca: usprkos umirovljenju pojedinih važnih karika poput Bertranda Gillea nakon Olimpijskih igara u Pekingu sva se šestorica na terenu, neovisno o imenima, vrlo dobro slažu i razumiju.

Danska je momčad koju krase dvije velike rukometne vrline. Ulrik Wilbek u svoje je pulene ugradio izvrsnu kombinaciju tipično skandinavske, čvrste i uporne igre te daška slobode, improvizacije i kreativnosti. Oba su ta obilježja već i pokazali. Simpatizeri danske reprezentacije najradije će se sjetiti pobjede protiv Srbije, kada su na krilima neumornih Larsa Christiansena i Hansa Lindberga režirali senzacionalni preokret, te posljednjeg slavlja nad Njemačkom. U tom su susretu odigrali izvanredno pametno i strpljivo, izludivši svoje protivnike sigurnim i ponekad pomalo neočekivanim potezima.

Strah u kosti samouvjerenim Francuzima, priznali to oni ili ne, ulijeva i vratar Kasper Hvidt. To je čovjek koji vlastoručno može odlučiti bilo koju utakmicu. Iako na ovom prvenstvu ne briljira redovito, od njega se očekuje barem kratko razdoblje u kojem će slomiti volju francuskih topnika. Tu je još jedan čovjek za odluke: dogodi li se da naposljetku odlučuju jedna ili dvije lopte, one će vjerojatno završiti u rukama Lassea Boesena, 30-godišnjaka s golemim iskustvom i snažnim udarcem.

Kao što tvrde mnogi rukometni znalci, važne se utakmice dobivaju obranom. Uzme li se u obzir da su i Danci i Francuzi majstori tog dijela igre, od presudne bi važnosti mogla biti i činjenica da se Onestini rukometaši praktički odmaraju još od nedjelje, dok su Wilbekovi izabranici imali 48 sati odmora manje, jer su u utorak igrali presudan i fizički vrlo zahtjevan dvoboj.

Međutim, Danska će drage volje prepustiti Francuzima ulogu favorita. Štoviše, Karabatić i kompanija ne skrivaju da su došli po titulu, dok Danci uz podršku vjernih navijača - među kojima će u Splitu biti i dosta Hrvata - staloženo koračaju utakmicu po utakmicu i ne svaljuju si dodatan pritisak na leđa.

O taktičkim postavkama ionako svi sve znaju, kako u vlastitoj igri, tako i u tuđoj. U svakom slučaju, na parketu nas očekuje 60 minuta veličanstvenog rukometa, u kojem će borba francuskog stroja i pomalo hladne danske učinkovitosti s prstohvatom nepredvidljivosti iznjedriti finalista svjetskog prvenstva, za kojeg se nadamo da će u nedjelju stajati jednu stepenicu niže od Hrvatske.