Poljaci: Na Hrvatsku s uspomenom iz Njemačke

Apsolutno ne - rekao bi svatko tko je gledao utakmice Poljaka u prvoj fazi natjecanja. U onoj varaždinskoj, skupini C, branitelji srebra iz Njemačke upisali su očekivane pobjede protiv Alžira i Tunisa, a od onih zvučnijih reprezentacija "pala" je tek Rusija. Završetak natjecanja u skupini C pokazao je da Zbornaja u Hrvatskoj nije ni sjena one moćne reprezentacije kakvu inače poznajemo, tako da Poljacima bodovi iz te utakmice nisu značili ništa. Aktualni viceprvaci svijeta u Zadar su krenuli bez ijednog boda na kontu i s vrlo malim izgledima za plasman među najbolje četiri reprezentacije.

Što se dogodilo u autobusu između Zagorja i sunčane Dalmacije teško je reći, no činjenica je da je dvoranom Kreše Ćosića trčala neka druga Poljska, momčad čija je igra uvelike podsjećala na onu s prošlog Svjetskog prvenstva. Ključna je bila pobjeda nad dotad neporaženom Danskom, koja je Bogdanu Wenti i njegovim pulenima vratila izgubljeno samopouzdanje i ponovno ih podsjetila na ono što i letimičan pogled na popis igrača dokazuje - Poljska definitivno ima adute za borbu s najjačim rukometnim zemljama svijeta.

Nakon pobjede nad Danskom, Poljaci su u drugoj zadarskoj utakmici s terena "otpuhali" Srbiju, da bi pečat svojoj ulaznici za zagrebačku Arenu udarili u rijetko viđenoj završnici dvoboja s Norveškoj. Junak jedne od najmnogoljudnijih zemalja Starog kontinenta bio je Artur Siodmiak, koji je za konačnih 31:30 "odapeo" s vlastitog deveterca.

U odnosu na momčad koja se okitila srebrom u Njemačkoj, Poljaci su oslabljeni za jedno veliko ime. U Hrvatsku nije doputovao jedan od najboljih srednjih igrača svijeta, Grzegorz Tkaczyk, član njemačkog Rhein-Neckar Löwena, no i bez njega rooster polufinalnih protivnika Hrvatske izgleda vrlo moćno, pogotovo u vanjskoj liniji.

Posebnu pažnju svih ljubitelja rukometa, a vjerojatno i Lina Červara, privlači Tkaczykov suigrač iz Löwena, Karol Bielecki, igrač s vjerojatno najjačim udarcem na svijetu. Wenti, istina, zna zasmetati što mnoge njegove "bombe" znaju letjeti svuda okolo, tako da Karol na ovom prvenstvu nema minutažu kakvu igrač njegovog kalibra očekuje.

Puno konkretnijim od Bieleckog u "Lijepoj našoj" su se pokazali Lackovićevi suigrači iz Hamburga, braća Marcin i Krzysztof Lijewski, koji se uspješno nadopunjuju na poziciji desnog vanjskog. Naravno, rukometna utakmica ne može se dobiti zahvaljujući isključivo napadačkom potencijalu, "nešto" pažnje treba posvetiti i obrani. Poljaci rijetko igraju nešto drugo osim "starih, dobrih" 6-0, a ono što prođe snažni i stasiti obrambeni blok, zaustavlja (ili barem to pokušava) odlični Slawomir Szmal, još jedan član njemačkog Rhein-Neckar Löwena.

Upravo činjenica da svi ključni igrači Poljske igraju u Njemačkoj, dovoljno govori o njihovoj kvaliteti. U super snažnoj Bundesligi nema loših igrača, postoje, naime, samo odlični i vrhunski. Jedan od takvih je i Tomasz Tluczynski (Hannover), koji je s 49 pogodaka najbolji strijelac Poljske na SP-u.

Spomenimo na kraju, da su euforiju nakon srebra u Njemačkoj ponešto utišali nešto skromniji nastupi na sljedeća dva natjecanja. Na EP-u u Norveškoj Poljaci nisu uspjeli proći drugu grupnu fazu natjecanja, dok su na OI u Pekingu zaustavljeni u četvrtfinalu, od kasnijih finalista Islanđana. Plasman u polufinale u Hrvatskoj nesumnjivo je vratio veliki dio izgubljenog samopouzdanja, i upravo zato Červar i njegovi izabranici moraju biti vrlo oprezni.