Sedmorica veličanstvenih

Johan Sjöstrand (Švedska): Najimpresivnija vratarska predstava dosadašnjeg dijela Svjetskog prvenstva bila je upravo ona 21-godišnjeg Šveđanina u susretu protiv Španjolaca. Svojim je fantastičnim obranama zatvorio sve pristupe vlastitom golu i doveo Furiju do ludila. U ukupno 21 obranu uključio je i nekolicinu u ključnim trenucima utakmice, kada je spriječio rezultatski povratak protivnika i omogućio svojoj mladoj i iznimno talentiranoj reprezentaciji veliko slavlje. U preostale dvije utakmice na kojima je nastupio, protiv Kube i Hrvatske, s ukupno je 19 obrana također bio vrlo zahvalan suigrač.

Ivan Čupić (Hrvatska): Već se u više navrata spomenulo kako je najveća pohvala Čupićevoj igri izostanak imena nekadašnjeg najboljeg svjetskog krila, Mirze Džombe, s usana raznih ljubitelja ovog sporta. U tri je navrata proglašen igračem utakmice, a uvjerljivo je najbolji strijelac prvog pretendenta za zlatnu medalju. Kubancima je zabio čak 11, a svoju je veličinu pokazao kada je bilo nužno - Južnoj Koreji i Švedskoj postigao je po osam pogodaka, dok je najslabiji učinak imao protiv Španjolske. No, uz "samo" pet golova dobio je priznanje svjetske javnosti zbog nevjerojatne brzine, istrčavanja protunapada i izrazite snalažljivosti u realizaciji.

Kiril Lazarov (Makedonija): Miljenik zagrebačke publike i uspjeh makedonske reprezentacije postali su praktički sinonimi. Kada igra Kiro, igra i Makedonija, a u Varaždinu je Makedonija igrala sjajno i plasirala se u drugi krug svladavši velikane svjetskog rukometa, Ruse. Lazarov je s 53 gola najefikasniji čovjek prvenstva, a pokazao je da može pogađati izvana, iz prodora, i onda kad je to najpotrebnije. Njegovu ulogu u reprezentaciji najbolje je oslikao crveni karton zarađen protiv Nijemaca, nakon kojeg se makedonska igra u potpunosti raspala.

Nikola Karabatić (Francuska): Jedino što je Karabatiću u nedostajalo u prvih pet susreta u Osijeku bio je - dostojan protivnik. Ostavio je dojam da vlastoručno može svladati većinu reprezentacija iz svoje skupine, a u jakoj ekipi poput Francuske njegove će mogućnosti još više doći do izražaja u drugom krugu. Može nositi i napad i obranu, a na repertoaru poteza može zavidjeti tek Ivanu Baliću. Zadivljuje snagom, neumornošću i preciznošću, čime je postao jedna od najvećih noćnih mora protivničkih vratara.

Momir Ilić (Srbija): Reprezentacija Jovice Cvetkovića u Poreču je igrala od ekstrema do ekstrema, ali i u takvoj formi jedan se njihov rukometaš pokazao čvrstom konstantom. Lijevi vanjski Srbije nije se zamarao imenom protivnika i redovito je utrpao svoju kvotu pogodaka, a europski prvaci Danci su ga dovoljno motivirali da im postigne - deset. Na Ilića će se njegovi suigrači oslanjati i u Zadru, a njemačka, poljska i makedonska obrana morat će dobro promisliti prije nego li nađu načina kako ga zaustaviti.

Lars Christiansen (Danska): Ono što je Ivan Čupić Hrvatima, to je Lars Christiansen Dancima. Pogađa s krila, stigne zatvarati u obrani, stigne odigrati i realizirati kontru, stigne natjerati suparnika da se zapita zašto se uopće trudi. U najtežim dvobojima, protiv Srbije i Norveške, zabio je po šest komada. Dodatni dan odmora uzeo je protiv najslabijeg rivala, Saudijske Arabije, kojima je u mrežu ubacio samo tri lopte, ali zato će u drugom dijelu natjecanja biti još spremniji i još opasniji.

Igor Vori (Hrvatska): Protiv Južne Koreje igrao je po cijelom terenu, Španjolcima je zabio pet pogodaka, a popusta nije imao niti za čvrste Šveđane. Pritom beskompromisno sudjeluje u obrani, a kako na crti zapravo nema pravu zamjenu, nema niti mnogo prilika za odmor. Bilo bi nepravedno izdvajati najborbenijeg među Hrvatima, ali Igor Vori fascinira svojim pristupom, uz kojeg je od prve do zadnje minute prava napast za sve koji mu se stvore na putu, bez obzira na kojoj se strani terena nalaze.