Važniji je osvojeni nego izgubljeni bod

Iako je i Slavko Goluža i većina igrača nakon utakmice žalila za izgubljenim bodom, za zadnjim napadom, za brojnim sitnicama i detaljima koji su mogli otjerati utakmicu na hrvatski mlin, činjenica je da je puno važniji bod koji je Hrvatska osvojila nego onaj koji je izgubila. Naime, s porazom bi naše šanse bile jako kompromitirane i u dvoboju s Danskom ne bismo smjeli napraviti pogrešan korak, dok ovako i s jednim bodom na startu drugog kruga imamo realne šanse za prolazak - ako pobijedimo sve protivnike koji dolaze iz Skupine D.

Argentina je napravila važnu stvar za Hrvatsku pobijedivši Švedsku, pa je sigurno da domaćin Prvenstva prenosi najviše dva boda, a kako u zadnjem kolu te skupine još igraju Poljska i Švedska, očito je da će još netko ostati bez bodova. Stoga, iako bi u slučaju poraza od Danske ovisili i o drugim rezultatima u drugom krugu, šanse za prolazak bilo bi puno veće nego da smo protiv Srbije izgubili.

No, jasno je da je nakon tek jedne utakmice odigrane za prave bodove puno prerano za velike kalkulacije i računice, jer puno je važnije kakve Hrvatska ima izglede u tim susretima ako je ovo protiv Srbije bilo najbolje što možemo.

Konačan rezultat jasno otkriva da je obrana bila bolji dio momčadi, a ta 24 primljena pogotka još bolje zvuče ako se uzme u obzir da je Mirko Alilović bio krajnje neraspoložen i sigurno nije bio mali broj onih koji su Goluži zamjerili što se i ranije nije odlučio za promjenu vratara. Ipak, ne treba zaboraviti da je Goluža vrlo jasno poručio kako je Alilović neprikosnoveni broj 1, a takve se čeka i nakon neke logične granice. Ipak, Alilović je prešao i tu granicu, pa je prigodu dobio Šego i solidno ju iskoristio, davši Goluži do znanja da može računati na njega u ovakvim situacijama. Rukomet je specifičan sport u kojem ni najbolji skup pojedinaca ne može nadoknaditi neraspoloženog vratara, i isto tako, sport u kojem raspoložen vratar može gotovo sam pobijediti protivnika. Zato Hrvatska treba ili cijelo vrijeme dobrog Alilovića, ili čovjeka koji ga može mijenjat kada Mirka ne ide.

Hrvatska je u prvom dijelu dobro zatvorila srpske pucače, ali je zaboravila na krila, posebno Nikčevića, dok su u drugom dijelu proradili i Vujin i Ilić te kao iznenađenje Rnić, koji je zabio nekoliko kritičnih pogodaka. Usprkos tome, obrana dobiva solidnu ocjenu jer bi s raspoloženijim vratarom bilo puno vidljivije koliko smo malo izrađenih situacija ostavili Srbima.

S druge strane, napad je gotovo isključivo počivao na vezi Balić-Vori. Srbi nisu dobro zatvarali crtu, no zato su odlično blokirali vanjske pucače, ne dopustivši niti jednom vanjskom igraču Hrvatske da uđe u kakvu seriju. Dosta pokušaja poskidao je Stanić, ali bilo je puno situacija u kojima jednostavno završni šut nije bio kvalitetan, ili što je puno lošije, do završnog šuta nije ni došlo zbog straha ili nedostatka samopouzdanja.

Kada su u završnih 15 minuta Srbi zatvorili puteve i Baliću, Kauboji su se itekako namučili za svaki pogodak, a zato je svaki promašeni zicer - a takvih smo skupili dosta - imao dodatnu težinu.

Kada se sve zbroji - od neraspoloženih vanjskih igrača, vratara, promašenih kontri, nes(p)sretno odbijenih i neuhvaćenih lopti - Hrvatska je pokazala zavidan karakter vrativši se iz minusa od dva pogotka pet minuta prije kraja. Treba biti iskren i priznati da i Srbi itekako mogu žaliti što je tada Ćurković zaradio isključenje koje je Hrvatska iskoristila kako bi uhvatila priključak.

Ako se u ovom remiju mogu pronaći još kakve pozitivne stvari, onda je to svakako i činjenica da ovaj bod puno znači za Srbiju koja u drugom krugu može pomoći i Hrvatskoj. Srbima je nakon poraza od Danske trebao ovakav rezultat da vrate dobru atmosferu koje nakon Hrvatske nije manjkalo, sada žele nastaviti s dobrim igrama kako bi se uigrali za EP 2012. koje se igra kod njih. Ako su mogli bod otkinuti Hrvatskoj, mogu sigurno i Poljskoj i/ili Švedskoj...

Hrvatsku sada čeka natjeravanje s Dancima, iako se u našoj reprezentaciji sigurno nadaju da će biti što manje natjeravanja, a što više igre 6 na 6. U tome su Kauboji sigurno bolji, no Danci pred svojom publikom igraju agresivno, imaju iznimnu tranziciju, ali poboljšali su i obranu u odnosu na neke prijašnje turnire.

Hrvatska će, očigledno, morati bolje, prije svega, Goluža će morati izvući više iz vanjske linije u napadu, jer ni Ivano Balić nije svemoguć. No, remi sa Srbijom nipošto nije tragedija, radi se o jakoj reprezentaciji protiv koje je Hrvatska ipak bila ta s izrađenijim akcijama i prigodama...