Cindrić: 'Španjolci nikad nisu bili zreliji za pobijediti ih, ali dečki su se previše potrošili s Norveškom'

Prva sezona u Barceloni za Luku Cindrića okončana je prerano, Pandemija koronavirusa zaustavila je sportski svijet, a dvoranski sportovi su posebno pogođeni.

"Svima nam je teško pala ta čitava situacija oko toga. No, treba izvući pouku iz svega toga. Najteže u svemu tome je bilo zadržati formu. Nitko nije znao koliko će to trajati, hoćemo li se vraćati igrati, nećemo… Bilo je jako teško psihički to sve izdržati jer smo trenirali kod kuće. Bili smo zatvoreni u četiri zida kao i svi. No dobro, to je hvala Bogu iza nas. Na kraju krajeva, barem smo se odmorili i to je bio dobar potez što je sezona prekinuta u trenutku kakav je i bio glede stanja na ljestvici. Osvojili smo prvenstvo, ali to je na kraju svega najmanje bitno. Najbitnije je da sačuvamo zdravlje, tako da ne pridonosimo previše pozornosti tom trofeju ACO Balon, prvenstvu Španjolske. Jer, to je nekako manje bitno nakon čitave ove priče na kraju sezone. Međutim, mislim da protekla sezona za nas može biti uspješna, taj period koji je trajao. No, ostaje žal za tom borbom za Final Four i za taj trofej. Sve se to pomaknulo za sljedeću sezonu i sad nam je malo natrpan raspored, ali što se tu može", priča Cindrič u razgovoru za net.hr.

Barcelona je poput velikog broja klubova smanjila plaće igračima. a tako je bilo i u rukometnoj sekciji. Hoće li se i kada vratiti na staro, Cindrić ne zna.

"Iskreno, ne znam. Nisam baš to previše gledao ni pratio. Dobivali smo obavijesti. Na početku sezone ćemo imati sastanak glede toga svega, tako da ćemo znati više. Mi ne možemo puno utjecati na tu odluku kluba, odnosno čitave države. Mislim da je država donijela zakon da u to doba korone, kompanije, klubovi, sportska društva, imaju pravo na smanjenje plaća 30 do 70%, ako se ne varam. No, nemojte me uzeti za riječ. To je bila ta neka priča, tako da ne znam niti sam pratio. Vidjet ćemo kad krene što će sve biti."

Dolazak u Barcelonu bio je poseban doživljaj, Luka je vrlo brzo vidio što znači Barcelona.

"Na samom početku, kad sam došao na potpisivanje ugovora, osjetila se ta neka sportska pozitivna vibra unutar čitave organizacije, ta povezanost nogometa, rukometa, košarke, svih sportova unutar sportskog društva Barcelona. To je najveća prednost toga svega, svi smo jedno, igrači se prate, velika je briga za nas sve koji igramo za Barcelonu. Sve je na vrhunskom nivou. Nemaš razloga brinuti o ničemu. Na tebi je samo da treniraš, igraš, uživaš. Uz to sve, grad je prekrasan, lijepo je vrijeme. Da, Barcelona je baš više od kluba. To nije samo fraza nego je realnost. Tek sam ovdje godinu dana tu, ali sam se prilagodio. Dečki su odlični, trener i čitav stručni stožer, čitav taj tim ljudi kojih ima, pa rekao bi možda čak i više od igrača. Sa svih strana je pokriveno sve u klubu. Nemaš brigu za ništa. Tvoje je samo da treniraš i daješ sve od sebe."

Kao prijelomni trenutak u karijeri smatra prelazak u Vardar. Tamo je doživio potpunu afirmaciju i njegova karijera išla je samo uzlaznom putanjom.

"Najteži period moje karijere mi je bio kad sam bio na sudu s Metalurgom, jer mi nisu htjeli dati ispisnicu. Bila je tad loša atmosfera, situacija. Klub se raspadao, plaće nisu bile isplaćivane po četiri, pet mjeseci… Svi igrači su dobili ispisnicu, ja ju jedini nisam dobio, iskreno ne znam iz kojeg razloga. Uz to, tražili su za mene ali nisu me plaćali. I onda pola godine nisam imao klub. To mi je bio jako stresan period. Nakon toga sam prešao u Vardar i tada se pojavila još veća ta jedna želja, inat… Naravno, poklopio se i super trener Raul Gonzales, uz kojeg sam napredovao nekako i najviše."

S hrvatskom reprezentacijom sanja velike stvari, a jako je nedostajao u onom finalu protiv Španjolske na prošlom Europskom prvenstvu.

"Mislim da je to svejedno veliki uspjeh za nas. Baš smo se posložili. Čitava je momčad disala kao jedno. Iz utakmice u utakmicu smo se svi dizali, i ja, svi ostali. Kliknuli smo, jedan za drugog smo ginuli, i to je bila naša najjača snaga. Imao sam, nažalost, taj peh da sam se ozlijedio i da nisam mogao igrati ni u polufinalu protiv Norveške. Španjolci, realno, nikad nisu bili zreliji za pobijediti. Ali, nažalost dečki su se protiv Norvežana istrošili. Nisu imali taj zadnji atom snage za izvući tih zadnjih 15-20 minuta, kad se utakmica protiv Španjolske lomila. Što je, tu je. Nećemo gledati unazad. Trebamo gledati u budućnost i na oni na što možemo utjecati. Na ono što ne možemo, nema smisla trošiti živce i energiju. Momčad će se donekle zadržati ista i ako Bog da ostvariti plasman na OI. Tamo možemo do jako dobrog rezultata."

Luka Cindrić je u konkurenciji za najboljeg igrača u 2019. u izboru IHF-a uz tri Danca i Sandera Sagosena.

"Sigurno da je to lijepo i da bi bilo jako lijepo ponijeti nagradu. Veliki je to uspjeh za mene. Taj izbor me uveseljava, a još kad bi i pobijedio i njemu, nitko sretniji od mene. Nadam se da ću osvojiti i to, ali i da ne osvojim, nema veze, ništa to neće promijeniti u mojoj karijeri. Generalno, puno bi mi to značilo, ali i ova sama moja nominacija je velika. Vidjet ćemo." 

FOTO: Luka Stanzl/PIXSELL