Kraljevski rukomet iz kraljevskog grada

Početak sezone nije izgledao sjajno i nije se dalo naslutiti da će Ciudad Real "žariti i paliti" po španjolskim i europskim rukometnim terenima. Kada jedan klub napuste ili prestanu igrat, šestorica sjajnih rukometaša - Aleš Pajović, Siarhei Rutenka, Olafur Stefansson, Rolando Urios, Torsten Laen i Uroš Zorman – sigurno je da se ciljevi i prioriteti moraju promijenit.

Teško je da su i najsubjektivniji navijači Ciudad Reala očekivali ponavljanje 2008./09. sezone u kojoj je osvojeno prvenstvo i Liga prvaka. Samo je jedan čovjek i dalje uporno ponavljao: "U svakoj utakmici i svakom natjecanju nam je cilj isti, pobijediti i bit prvi" – poznat je stav Talanta Dušebajeva.

Ipak, malo tko je u to vjerovao jer unatoč odlasku toliko kvalitetnih igrača, nisu dovedena zvučna pojačanja već samo Eric Gull, Igor Evdokimov, Julen Agiunagalde i Joan Canellas. Nevjerica u nastavak dobre sezone se produbila kada je Barcelona u španjolskom Superkupu lako pobijedila Ciudad Real.

Prvi susret najvećih rivala Ciudad Reala i Barcelone odigrao se u punoj Palau Blaugrani u četvrtom kolu. Ciudad Real je nadigrao i bacio na koljena Barcu i zasjeo na prvo mjesto, jedini bez izgubljenog boda. U proljetnom nastavku Barcelona je imala priliku spasiti sezonu pobjedom u rukometnom El Clásicu u Ciudad Realu.

Ne samo da joj to nije uspjelo, već je doslovce posramljena u Quijote Areni. Nakon 30. minuta Katalonci su postigli samo šest golova i već je bilo jasno da Ciudad Real pobjeđuje i četvrti puta za redom postaje prvak Španjolske. Pobjedi li u subotu Cuencu, rukometni klub iz kraljevskog grada će ubilježiti još jedan rekord. Pobjede u svih trideset kola, što je možda uobičajeno u hrvatskim ligama, međutim u Asobal ligi to do sada nitko nije ostvario.

Istu superiornost Dušebajev i njegovi rukometaši su pokazali u Ligi prvaka i gotovo je žalosno bilo za gledati koliko su nemoći rukometaši Hamburga pokazali u uzvratnoj utakmici četvrtfinala. Ciudad Real će imati priliku treću godinu za redom na Final Fouru osvojiti titulu najbolje europske ekipe i to, vjerojatno, protiv svog najvećeg rivala u domaćem prvenstvu katalonske Barcelone, jer je za pretpostavit da Kiel i Čehovski medvjedi ne mogu zaustaviti najbolje španjolske ekipe na putu za finale.

Što čini Ciudad Real toliko posebnom i velikom rukometnom ekipom? Sjajni rukometaši? Sjajan trener? Obrana? Napad? Neograničen budžet? Ne, ništa od toga ili pomalo od svega, a rukometnu doktrinu Ciudad Reala najbolje je opisao njihov trener Talant Dušebajev: "U Ciudad Realu pojedinac nije toliko važan, pa čak ni trener. Imamo izrazito jak timski duh i tim je sve".

"Pet godina smo zajedno i mogu reći da je odličan trener i ovo što je do sada postigao je tek početak. Siguran sam da ga čeka još više uspjeha i titula. Bio je lider i vođa kao igrač, isto je takav kao trener. Održava dobru atmosferu u svlačionici, odlično osjeća igrače i prema svima je jednak. U ekipi Ciudad Reala, koja po imenima možda nije najjača, on je glavni i najzaslužniji što postižemo ovakve rezultate. Fantastičan trener!", rekao je Petar Metličić za Dušebajeva i ništa bolje ne opisuje nekada sjajnog igrača i trenera kojeg čeka još puno uspjeha.

Uz tim i trenera treba spomenuti i sve rukometaše Ciudad Reala koji su podjednako, poput savršenog stroja u kojem svaki kotačić ima svoju ulogu i značenje, zaslužni za uspjeh. To su: Jose Hombrados, Arpad Šterbik, Ales Dušebajev, Jonas Kallman, Jerome Fernandez, Igor Evdokimov, Eric Gull, Julen Aguinagalde, David Davis, Garcia Parrondo, Luc Abalo, Petar Metličić, Chema Rodriguez, Joan Canellas, Alberto Entrrerios, Viran Moros i Didier Dinart.