EP 2004.: Skupina D - "Skupina smrti"

Nijemci su na posljednja dva velika natjecanja igrali finala, no poraženi su dvaput, na Europskom 2002. od domaćina Švedske, a lani od naših u Portugalu, u finalu Svjetskog prvenstva. Nijemci igraju svoj tipični, borbeni i brzi rukomet, sa dosta "ubadanja", kontranapada i bez mnogo kompliciranja. Ipak, njihov trener, "legendarni" Hainer Brand, ima brojnih problema s ozljedama. Da toga nema, proglasili bi ih prvim favoritom skupine, a ovako je sve pod velikim upitnikom. Njihovo prvo ime Stefan Kretzschmar, je tek nedavno operirao preponu, a i Baur je tek "ozdravio". Zbog toga ja Brand nagovorio Zoerbea da ipak zaigra na ovog prvenstvu, iako je njemački "neboder" prvo kazao kako neće igrati u Sloveniji, već će čuvati snage za Olimpijske igre u Ateni. Zoerbe bi trebao biti i jedan od glavnih aduta u Sloveniji, iako im neće biti lagano.

S dosta promjena na ovom će prvenstvu zaigrati i Francuzi. Po prvi puta neće biti dvojice vrlo važnih igrača, koji su obilježili sve njihove uspjehe u devedesetim godinama. Vratar Bruno Martini zahvalio se na suradnji, a Jackson Richardson kazao je kako će "odmarati" za Atenu. Ipak, njihovi glavni aduti su i dalje vrlo jaki, Gregory Anquetil i dalje je jedno od najboljih svjetskih krilnih igrača, nepogrešiv u konri i s linije sedam metara. S vanjske linije će opasni biti Fernandez i Cazal, a Dinard i Golić će svakako svoje "odraditi" u obrani, ponekad i sa kojim "prljavijim" zahvatom, no tu su ionako pravi majstori. Dodatan motiv bit će im i zlatna medalja koju su ostvarile njihov djevojke krajem prošle godine na Svjetskom prvenstvu kod nas.

Srbija i Crna Gora i dalje ima veliku individualnu kvalitetu, no posljednjih godina ih je redovito mučilo što nisu bili "ukomponirani" kako treba. Možda će to uspjeti Veselinu Vujoviću, nekad najboljem svjetskom igraču. Posljednjih desetak godina ih je mučio sličan problem kao i naše rukometaše, nisu imali konstantu, varirali su od odličnih do katastrofalnih partija, a na ovom prvenstvu neće im biti niti Dragana Škrbića, jednog od najboljih kružnih napadača u svijetu. Zanimljivo, tek jedan igrač dolazi iz njihovog domaćeg prvenstva.

Zvuči pomalo čudno, no Poljska, iako usamljena u društvu europskih rukometnih "giganta", ne bi smjela biti "topovsko meso" na ovom prvenstvu. Radi se o reprezentaciji koja je posljednjih godina u priličnom napretku, iako na posljednja dva velika natjecanja nisu igrali značajniju ulogu (15. u Švedskoj, 13. u Portugalu). Čak osmorica Poljaka igraju u njemačkoj Bundesligi, a oaim Prybeczok, glavni igrači im nemaju preko dvadeset dvije godine, što svakako znači da u godinama koje ima predstoje, mogu izrasti u pravu rukometnu silu. Tkaczyk ima dvadeset dvije godine i igra odlično za Magdeburg, tu je još i tek dvadesetogodišnji "div", visok 202 centimetra, sjajan vanjski igrač Karol Bielecki, jedan od najvećih talenata svjetskog rukometa. Poljska bi u Kopru mogla upozoriti rukometni svijet, da su već sada ozbiljna reprezentacija.