Hrvati diljem domovine i svijeta uz svjetske prvake

Rijeka
Unatoč izrazito hladnom vremenu i jakoj buri Riječani su proslavili svjetsku rukometnu krunu hrvatske reprezentacije. Atmosfera u gradu podsjetila je SP 1998. godine. Kolone automobila ukrašenih hrvatskim zastavama prolazile su centrom grada od samoga kraja utakmice, dok se već tradicionalno najveći broj navijača okupio "kod fontane" gdje su uz pjesmu, navijanje i bakljadu proslavili jedan od najvećih uspjeha hrvatskog sporta.

Stuttgart
Naslov svjetskih prvaka u rukometu na ulice je Stuttgarta "istjeralo" velik broj hrvatskih iseljenika i "gastarbajtera". Odmah nakon završetka utakmice većina ulica u samom centru Stuttgarta bile su zakrčene vozilima okićenim hrvatskim zastava i simbolima, a sve je to podsjetilo na ljeto kada se slavila pobjeda nad Italijom na Svjetskom nogometnom prvenstvu u Japanu.

Zagreb
Trg Bana Jelačića, tradicionalo mjesto za fešte nakon svih velikih sportskih hrvatskih uspjeha, također je bio u znaku slavlja. Iako su temperature bile ispod ništice to nije spriječilo nekoliko stotina Zagrepčana da se na brzinu okupe oko Manduševca! "Zovi samo zovi"; "Mi smo šampioni"; "Deutschland aufwiedersehen"; "Nikom nije lepše neg je nam...", orilo se Trgom...

Petrinja
Veselo i dostojanstveno, kao što priliči ovom ponosnom gradu, Petrinja je proslavila hrvatsko svjetsko rukometno zlato. Smijeh, ozarena lica, domoljubne pjesme, zastave sa svetim grbom ono je što je krasilo hladnu petrinjsku noć. Doista to nije bila obična nedjeljna večer - baš kao što niti obično nije između 6 milijardi ljudi imati grupu od 15 najboljih rukometaša. " Bob je sljedeći na redu! U svemu smo najbolji! Izmislite sport i Hrvatska će biti prvak! " Doista je Hrvatska posebna, mnogim zemljama ovo se ne događa - nikad. A mi, mi smo svako malo na ulici okićeni zastavama, svako malo sportaši nam daju razlog za spontano farbanje grada u crveno bijele kockice. Ima nešto u nama...

Split
Grmljavina, tutnjava i brodske sirene davale su naslutiti da jučerašnji dan ipak nije bio običan. Iako Split nije grad kojeg trese "rukometna groznica", titula "najsportskijeg grada na svijetu" ipak nije dopuštala Splićanima da propuste ovaj veliki događaj. Od drugog kruga Svjetskog prvenstva, polako se osjećalo da rukomet preuzima glavnu temu svih sportskih razgovora, a Splićani su sve više vjerovali da bi ova reprezentacija mogla daleko stići. Gledanje utakmice organizirano je po kafićima i stanovima, sa svih strana dopirala je pjesma i pucnjava, a grad podno Marjana posebno je poštovanje iskazivao načinu na koji su Metličić, Balić i društvo stigli na svjetski tron. Iako su ih mnogi ispratili sa skepsom - rukometaši su ih svojim igrama i ponašanjem natjerali na slavlje, feštu i ponos. I pjesmu - "Neka pati koga smeta - Hrvatska je prvak svijeta!"