"Kako je dobro" - pogled s tribine u Hamburgu

Krenulo nas je šestorica na put za Hamburg iz Frankfurta, dan prije utakmice. Dva Hajdukovca i četiri Dinamovca. Ali kod takvih utakmica se u našem društvu ne pita tko je koje boje, nego se ide navijati za „naše“. Nakon što smo ogledali navečer najzanimljivi dio Hamburga, Reeperbahn, krenuo je drugo jutro navijački ritual u gradu. Malo razgledavanja grada, uz malo više Whisky-Cole, pokoju pivu i naravno koju pjesmu sat vremena prije utakmice stigli smo ispred dvorane. Gromoglasno smo izaüli iz auta i na pjesmu „Dinamo, ja volim“ odmah se pridružilo mnogo glasova. S njima smo se odmah udružili i dečki su potekli par njih iz Stuttgarta, Berlina i nekoliko iz Zagreba. Nas dvadeset, trideset krenulo je skupa u dvoranu i zauzeli smo svoje mjesto. Navijači Kiela su nas čudno pogledavali, jer im je to izgledalo malo čudno da se cijelo vrijeme pjeva. Ispostavilo se da su oni manje više kazališna publika, ali veoma fer i korektni. Svejedno je palo par provokacija u stilu „malo vas, malo vas je (znate dalje...)“, što oni, naravno, ne shvaćaju nego se nedužno smješkaju...

Utakmica je dobro počela i raspoloženje je odlično. Skandiranje Badelu, Dinamu i često puta Tihomiru Blaškiću vuče se kroz cijelo prvo poluvrijeme. Pije se i po koje pivo i na poluvrijeme odlazimo sa tri gola zaostatka, što nam se nije činilo previše strašno, jer su naši igrali dosta solidno. Međutim ubrzo dolazi do sve veće razlike. Nijemci koji samo plješću i zapjevaju kad je glazba sa razglasa uvijek pogledavaju prema našoj maloj, ali dosta glasnoj skupini (makar nas se na TV baš i nije čulo) i još uvijek se čude. Odakle nam snaga? Ipak, rezultat je činio svoje, kako je Badel sve više gubio i mi smo sve tiši. Sve dok nam nije pukao film petnaest minuta pred kraj utakmice i počinjemo pjevati onu popularnu pjesmicu od Novih fosila „Kako je dobro...“ i to bez prestanka. Više se nitko iz naše skupine ne obraća igralištu, svi su u nekom svom filmu, a Njemcima smo sve čudniji, nekako i simpatičniji. Možda zato što ih je i rezultat oraspoložio...

Pjesma se nastavlja i pola sata poslije kraja utakmice. Nažalost naši igrači, koje smo bodrili cijelo vrijeme utakmice, ni pogled nam nisu poklonili, a kamoli da bi netko od njih dao dres dečkima koji su poletjeli na igralište i pristojno upitali. Uglavnom su nam se za vrijeme našeg slavlja pridruživali navijači Kiela i bili oduševljeni. Moram k tome dodati da sam prije na njihovom forumu morao čitati kako mi ne znamo izgubiti. Vjerovatno su se zato toliko začudili na našu reakciju poslije visokog poraza. Na parkiralištu smo još otpjevali par pjesama sa navijačkim društvom i onda krenuli svi na svoju stranu. Zasluženo smo tako visoko poraženi, ali se svejedno isplatio put u Hamburg, jer je bila odlična atmosfera. Izgubili utakmicu jesmo, ali pobjeda na tribinama bila je naša. Jednom je Badel napravio senzaciju preokrenuvši minus od jedanaest golova razlike, možda je vrijeme da se to ponovi? Mi u Hamburgu nismo imali sreće, valjda će momci u Ledenoj imati više razloga za slavlje...