"Palac gore" za svjetske prvake

Dva poraza u završnici ne smiju "porušiti" sve što su izabranici Lina Červara napravili prije. Put je bio dug i težak, vjerojatno zahtjevniji od njemačkog, slovenskog i danskog prolaza do polufinala, a nosili smo i "uteg" opravdanja svjetskog naslova. Trebalo je potvrditi da slavlje u Portugalu nije bilo slučajno (iako u sportu obično malo toga jest), a to je i napravljeno sjajnom serijom u većem dijelu prvenstva.

Foto: Nikola Movrić

"Padali" su Španjolci, Danci, Šveđani, u presudnoj utakmici uzeli smo bod protiv Rusa... Samo dvije utakmice mogu se okarakterizirati kao lakše, protiv Švicaraca i Portugalaca, i u njima su svjetski prvaci napravili ono što je tada najviše odgovaralo. Treba stisnuti ruku i čestitati, svaka utakmica bila je "na nož" - i nije bilo utakmice u kojoj nismo pokazali ništa.

Završnica je lošiji dio priče, a sve stane u najtežu utakmicu prvenstva, dvoboj sa Slovencima. Bilo je nezgodne "predigre", bušenja guma na hrvatskim automobilima tijekom susreta s Rusima, pa "natezanja" oko broja ulaznica, ali veći dio problema dogodio se početkom utakmice. Ozljeda Pere Metličića, Pajovičev prst u oko (namjerno ili nenamjerno - u krajnjem ishodu nije ni bitno), ipak je bila preteška prepreka za Hrvatsku. Nije bilo lako naći zamjenu za najboljeg igrača, "stup" u obrani i napadu... Umor je bio drugi dio problema, Slovenci su djelovali puno čvršće, brže, napaljenije, pa nije moglo završiti bolje.

Foto: Nikola Movrić

Borba za broncu bila je praktički formalnost. Nismo imali Metličića i Ivana Balića, koji je također "stradao" protiv Slovenaca, osjetila se i ispražnjenost nakon jučerašnjeg poraza... No, i tu smo dobili nešto, vrlo dobrog i odvažnog Ivana Vukasa prije svega, još jedno pravo izdanje Blaženka Lackovića, pa Mirzu Džombu kao prvog strijelca prvenstva, s ukupno 46 golova.

Danci su slavili broncu, ali dvije važnije stvari ipak su u našim rukama. Svjetski naslov i "ulaznica" za Olimpijske igre u Ateni, momčad Torbena Winthera sigurno bi radije imala to dvoje... Vrata smo im, između ostalog, zatvorili i mi, pobjedom u drugom krugu u Portugalu.

Osim potvrde da smo tu, i dalje u vrhu, Europsko prvenstvo je vrijedilo i zbog mentalne snage i borbenosti prikazane u svakoj pobjedi. Kad su svi na broju i zdravi, suparnici uglavnom padaju, pa i kad vode s pet ili šest razlike... Uzeli smo izravni plasman na sljedeće Europsko prvenstvo, nastavak kontinuiteta nastupa na velikim natjecanjima, imamo i varijante isprobane na pripremama, mlađe igrače, poput Buntića, koji su za ovu akciju otpali. Još uvijek je tu i trenutno ozlijeđeni Patrik Ćavar, koji (bude li zdravlja) na OI može pomoći ovoj selekciji, oporavit će se i Metličić i Balić, službeno najbolji igrač ovog EP-a...

Dovoljno pozitivnih stvari za drugi veliki izazov u 2004. - nastup u Ateni bit će nova prilika da pokažemo sve navedeno, a motiva neće nedostajati. Kao što je nakon Slovenaca rekao Džomba: "Ne brinite, na Olimpijskim igrama 'pucamo' na zlato..." Vjerujmo, Červar, Smajlagić i "pakleni" dosad nisu razočarali.