Rukomet

Uz ugovor na poklon i - državljanstvo

Trojica reprezentativaca SiCG koji su nedavno potpisali ugovore s RK Zagrebom, mogli bi uskoro "po kratkom postupku" postati hrvatski državljani. Gotovo ustaljeno pravilo u našem sportu polako dovodi do apsurda, pa je logično zapitati se: Hoćemo li uskoro hrvatske putovnice moći nabaviti i na kiosku?

Petar Kapisoda, Goran Đukanović i Alem Toskić, prema prijedlogu ministra Zorana Gopca, uskoro bi trebali postati vlasnici putovnice s hrvatskim državnim grbom. Ne, trojka Crnogoraca ne pomišlja na "prelazak" u hrvatski dres. Razlog zbog kojega će po svemu sudeći uskoro dobiti "plavu knjižicu" je "želja da im se olakša putovanje", pošto državljani SiCG u velik broj zemalja mogu putovati samo s vizama.

Rosso morao naučiti cijelu židovsku povijest

Zanimljivo je iskustvo bivšeg hrvatskog reprezentativca Giovannija Rossa, koji već gotovo cijelo desetljeće ima status najveće i najpopularnije sportske zvijezde u Izraelu. Iako ga cijela zemlja obožava, naš reprezentativac teškom je mukom nakon svih tih godina došao u mogućnost zatražiti izraelsko državljanstvo. No, što je sve morao naučiti, napraviti i dokazati da bi postao "domaći" - priča je od koje boli glava. U nekim državama zapadne Europe možete živjeti i igrati i po 30 godina, a da vam ne odobre dobivanje njihove putovnice. A kod nas? Dovoljno je, po običaju, znati nekog tko će vam to "srediti".

Vezane vijesti

Hrvatsko državljanstvo stiže i na vaše kioske!
14.06.2005.

Ova informacija još je jednom podsjetila koliko je lagano doći do hrvatskog državljanstva, u sportu posebno. To sramotno pravilo, da sportski radnici "sređuju" državljanstvo svojim "akvizicijama" već je kod nas postalo normalno. Na prste jedne ruke mogu se izbrojati nogometaši iz BiH koji su igrali u Hrvatskoj, a da im nisu "sređeni hrvatski papiri". Sjećamo se i raznih inozemnih košarkaša kojima se nudilo državljanstvo nakon dvije-tri dobre utakmice u dresu (prvenstveno) Cibone.

Malo je onih, poput Pešalova, Puca ili Lefevrea, koji su se odužili hrvatskom sportu za dobiveno državljanstvo. Ogromnoj većini onih koji su dobili hrvatsku putovnicu ona je poslužila samo da bi se riješili "privatnih peripetija" u vrijeme dok su igrali u Hrvatskoj. U kojoj to "normalnoj" državi sportski radnici odlučuju o tome tko može dobiti državljanstvo?

Pitamo se bi li na isti način "po hitnom postupku" hrvatsko državljanstvo dobio neki inozemni programer, liječnik, arhitekt ili ekonomist? Ili samo sportaši, i to samo nekih klubova, ne moraju ispuniti uvjete koje propisuje zakon, a koje mora ispuniti svaki stranac kad stane u red na šalteru za predavanje zahtjeva za tuđom putovnicom?