Zar se više ne igra za pobjedu?

Možda sam u krivu i možda će me popljuvati ljubitelji rukometa s raznih strana, ali osobnog sam mišljenja kako nešto smrdi na domaćim terenima. Ok, Zagreb je imao 16 pobjeda u 16 kola i zaista tu se nema što predbaciti, međutim kada je u 17. kolu otišao na gostovanje u Čakovec pretpostavljalo se kako tu neće ubilježiti trijumf.

Najbolji pokazatelj su kladionice koje su (gle čuda!) blokirale taj par zbog previše uplata na neriješeni ishod. Ostalo je da vidimo u 60 minuta borbe hoće li to rukometaši oba sastava demantirati ili će nečija tuđa ruka odrediti konačan rezultat.

Foto: Ivana Strahija

32:32 je minutu i pol prije kraja te je u napad PIPO IPC. Trener Vladimir Canjuga tada zove minutu odmora kako bi se dogovorio sa svojim igračima kako dalje. Umjesto da im kaže da pričekaju posljednje sekunde te da pokušaju doći do pobjede, ovaj predah završio je riječima: "Nema šuta zbog moguće kontre!".

Hm, zadnji je napad i igraju se posljednje sekunde, a trener svojim igračima striktno naređuje kako nema šuta iako nemaju osiguranu pobjedu. Zamislite da izbornik Lino Červar protiv Španjolaca ili Danaca zove minutu predaha u posljednjem napadu i zabranjuje igračima da šutiraju, iako se zna da više nema igre!?

Znam, rekli biste - lud čovjek, ali u ovom slučaju nije stvar o ludom čovjeku. Nema smisla prozivati nikoga jer možda je i autor ovog teksta u krajnjem slučaju onaj koji ne poznaje pravila rukometa i koji ne zna da se u tom sportu, kao i svakom drugom, igra na pobjedu.

Na kraju su bili zadovoljni i jedni i drugi. Domaći navijači vidjeli su prvi puta ove sezone kako netko Zagrebu otkida bod, rukometaši PIPO-a su ostali ispred Medveščaka na drugoj poziciji, međutim što s nama koji ne spadamo u cijelu tu priču? Ne mora značiti da smo za ili protiv Zagreba i PIPO-a već jednostavno smo za čist rukomet i čistu ligu u kojoj i najveći smiju imati loš dan, u kojoj i druge momčadi smiju doći do pobjede, a ishod derbiji neće biti poznat prije početka.

Oprostite ako griješim…