Škode i Harley Davidsoni

Kontrast na svakom koraku (Snimio: Dražen Patarčić)

Slovačka je zemlja u kojoj, navodno, osjećaju simpatije prema Hrvatima, i to stoga što je ta zemlja imala sličan položaj u Čehoslovačkoj kao naša zemlja u Jugoslaviji. I zaista, ugodni ljudi su Slovaci, govore "hrvatski", gotovo da nikakvo sporazumijevanje stranim jezicima (od kojih vaš izvjestitelj najbolje govori "body-language") nije potrebno.

Bratislava je mjesto na samoj granici i s Mađarskom i s Austrijom. No, malo je nedostajalo da tih nekoliko kilometara ne uspijemo proći. Ulazak u Mađarsku i put njome bio je u skladu s planom, tek je problema bilo kupiti benzin i pivo jer se na benzinskoj crpki "srušio sustav". Benzin smo natočili, a sad treba vidjeti tko će nam u redakciji "povjerovati" jer - računa nema! Pivo smo popili par metara dalje, gdje nema kompjuterskih sustava! Klonite se tih kompjutera...

Na izlazu iz Mađarske mladoj policajki nije se dopao nesavršen izgled bočnog ogledala našeg automobila. Bila je neumoljiva, nije nas željela pustiti iz (!) Mađarske "dok se kvar ne popravi". "Dvadesetak kilometara natrag, tamo srediti stvar!" bacala nas je u očaj. A dućani rade do 15 sati, na satu je pokazivalo znatno više. A onda - objašnjavanje što smo, kuda idemo, da ne smijemo zakasniti... Upalila je gnjavaža. Prijekoran pokret prstom u stilu - "da se više nije ponovilo". Izgleda da ćemo natrag preko Austrije.

Pletikosa i Balaban - ovoga puta na istoj strani (Snimio: Dražen Patarčić)

Prelaz granice odao je dojam da se ovdje "željezna zavjesa" još nije potpuno rastalila. Je li s druge strane one "rampe" Slovačka ili Uzbekistan (iako nemam pojma kako izgleda Uzbekistan)? Prolazimo preko ceste pune rupa, koja čini granični prijelaz, i za nekoliko minuta pred nama se ukazuje Bratislava.

Taj grad očigledno još uvijek ima puno i previše nasljeđa prošlosti. Zgradurine građene u komunističkoj maniri ne odaju dojam radosnog života. U tom pogledu hrvatski Zagreb ima zaista europski "look". Izmjenjuju se kolone starih Škoda s novijim i boljim automobilima, pa čak i Harley Davidsonima i sličnim motociklima. Slovački "vozni park" stariji je od hrvatskog, ali ipak noviji od mađarskog "Trabant-Lada" principa.

Naši igrači smješteni su u Piestanyma. To je mjesto 80-ak kilomtetara od Bratislave, turističko mjesto, lječilište s brojnim hotelima. Atmosfera je među dečkima odlična, gotovo da se ne osjeća nikakva napetost i iščekivanje prve utakmice. Miladin i Marić (Nidžo), cimeri, na ratnoj su nozi jer mladi Hajdukovac ne da Širokobriježaninu da puši u sobi. Ovaj mu i za onu jednu kutiju koju smije popušiti (ali van sobe, jasno) mora "oštriti krampone". "Moram biti spreman za Musampu", šali se Miladin.

Dečki većinom "vise" na mobitelima, javljaju se kući roditeljima, djevojkama... Nabijaju telefonske račune... Danas u 18 sati imaju prvi ispit u Trnavi, protivnik Nizozemska. Nadamo se da atmosfera neće splasnuti nakon utakmice, da će Nidžo i dalje "oštriti krampone". Za Španjolsce i za Čehe, kasnije i za nekog trećeg...